Svoj je zanat brusio u radijskim emisijama, kao i u legendarnom “Dobro jutro, Hrvatska”, a trenutačno ga možemo gledati kao voditelja podnevnog Dnevnika i vijesti u 17 sati na HTV-u. Iako radi u informativnom programu, Ivan Dorian Molnar veliki je ljubitelj nogometa, a sportska je redakcija njegova redakcija iz snova.
U jednom ste intervjuu naveli kako volite malo „slobodnije“ forme poput DJH, no sad vas možemo gledati u središnjem Dnevniku – što je presudilo da ipak budete dio informativne emisije?
Od rujna 2017., nakon četiri godine rada u radijskom i televizijskom mozaičnom programu, stigao sam u podnevni Dnevnik i Vijesti u 17 kao voditelj i urednik, uz to radim još i kao novinar i reporter u redakciji Unutarnje politike i društva u sklopu Informativnog medijskog servisa HRT-a. Mislim da je presudila želja za nečim novim, izazovom i učenjem. Cijenim priliku koju sam dobio i želim se i dalje razvijati kao mladi novinar, u svakoj temi koju dobijem, ili koju radim za Dnevnik na svoj osobni prijedlog.
Koje su najveće prepreke i razlike u odnosu na zabavno-mozaični program?
Pa mogu reći da je to malo „kruća“ forma, nema toliko slobode i ležernosti kao u zabavno-mozaičnom programu. Teme su također drukčije. Prepreke su te, iako to nije ništa strašno, da najave koje pišem moraju biti kratke i jasne, informativne i da privuku gledatelja. U DJH uz suvoditeljicu uvijek je bilo malo interakcije, međusobnog razgovora, ali ovo je novi izazov.
Slušali smo vas na radiju, gledali kao voditelja, novinara i reportera na televiziji, bili se dio Znanstvenih krugova – koje Vam je područje ipak najdraže?
Najdraže mi je svakako biti reporter na terenu. Volim izvještavati zaista s raznih događaja. Osjećam se dobro u programu uživo i privlači me istraživati nove stvari. Još sam mlad i moram prikupljati puno iskustva na terenu.
Dosta ste se bavili sportskim temama – postoji li posebna veza između vas i sporta? Prema pisanjima, vidim da ste obožavatelj NK Rijeka. Znači li to da je sportska redakcija iz snova?
Postoji itekako posebna veza. Sportskim novinarstvom počeo sam se baviti 2010. pišući za razne portale, a onda sam uskoro ostvario i svoj san, počevši pratiti NK Rijeku na Radio Rijeci. Pa, mogu reći da je sportska redakcija moja redakcija iz snova, ali vidjet ćemo kamo će me snovi i put odvesti.
Diplomirali ste poduzetništvo i završili u novinarskim i voditeljskim vodama. Tko je prepoznao vaš novinarski talent?
Sve je počelo zahvaljujući jednom čovjeku, kojem ću vječno biti zahvalan na svemu što je učinio za mene. Još kao početnik prije gotovo sedam godina, pišući za jedan portal, radio sam na utakmicama NK Rijeke na Kantridi, gdje je svakodnevno izvještavao Korado Vujnović, vrsni sportski reporter Hrvatskog radija. On je prepoznao moju strast prema sportu, nogometu, Rijeci i želju da postanem sportski reporter. Doveo me je u sportsku redakciju Radio Rijeke, naučio apsolutno svemu, od pisanja prve vijesti, članka na webu, rezanja tonova, montaže, slanja materijala, izvještavanja... Pratio je moj rad i bio mentor, kolega i prijatelj. Nažalost, Korado je nedavno preminuo i to mi se još uvijek čini kao ružan san. Ne bih bio ovdje danas da nije bilo njega da mi pomogne i usmjeri me na tom novinarskom putu.
Što vam je dosad bio najveći izazov u karijeri?
Prelazak u informativni program. Teme su svakodnevni problemi u društvu, događanja u Hrvatskoj i nešto sasvim različito od onoga što sam pratio prije. Prilagodio sam se brzo i mislim da ću od svojih iskusnijih kolega moći puno naučiti na svom putu.
Koga vodite na Večernjakovu ružu kao pratnju?
Svoju djevojku Anu, a možda i još neke prijatelje i kolege.
