"Čim je počela najava kategorije, srce mi je počelo ubrzano lupati. Nisam ni pomišljala da bih uopće mogla biti nominirana za ovako prestižnu nagradu, a onda kad je nominacija došla, bilo mi je beskrajno drago. Kako se bližila svečana dodjela nagrade, pojavljivao se i onaj tračak nade da bih je ipak mogla dobiti, ali svejedno nisam očekivala. A kada su rekli moje ime... Joj, divno, divno...", tako je Jelena Ćulibrk Pajić sažela emocije nakon što je prije jedanaest godina na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta primila Večernjakovu ružu za novo lice godine. Nepunih godinu prije počela je raditi kao voditeljica u "Dobro jutro, Hrvatska", a simpatičnu voditeljicu koja je vrlo lako pronašla put do publike čitatelji su odmah nagradili Ružom.
Od onda do danas Jelena je postala nezaobilazan dio medijske scene u Hrvatskoj, a od gotovo tri godine glas ove radijske i televizijske novinarke slušatelji mogu čuti u eteru Drugog programa Hrvatskog radija. Angažman na radiju koji ove godine slavi stoljeće postojanja priskrbio joj je nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji Radijska osoba godine.
Vaši su medijski počeci bili na Radio Sljemenu. Sjećate li se svog prvog pojavljivanja u eteru?
Kako da ne?! U to vrijeme najčešće bi novinari početnici imali zadatak uz voditelja programa pročitati podatke o vremenu, prognozu i slično. Tako da je moj prvi ulazak u eter bio doslovno reći vrijeme uoči emitiranja kultne emisije "Zagrebački vremeplov". Sreća je bila ta da se na radiju sjedi dok radiš jer bih se vjerojatno srušila od treme. Iz ove pozicije sada apsolutno nadrealna situacija.
Kako ste se nakon brojnih televizijskih angažmana odlučili vratiti na radio, odnosno onamo gdje je vaša karijera i započela?
Dogodio se to da se u jednom trenutku više nisam vidjela u informativnom programu, previše me to sve opterećivalo. Kad se ukazala prilika za povratak na radio, to je bilo to. Radio je divan medij, na Prisavlju je i dalje cijeli niz dragih kolega i prijatelja tako da mi je povratak bio dosta prirodan. Osjećaj gotovo kao da nikad nisam ni otišla.
Autorica ste i voditeljica "Face s placa" u kojoj donosite priče o hrani, recepte... Kakve su vaše kulinarske strasti?
Uf... Obožavam hranu. Zar se ne vidi?! i slatko i slano, i domaće i strano, i novotarije i tradicionalno... Kad imam vremena, volim kuhati. A kad imam prilike i dobro društvo, volim otkrivati gdje se može nešto ukusno pojesti. Nisam toliki gurman da bih kušala apsolutno sve što postoji na ovom svijetu, ali volim hranu i druženja uz hranu.
Voditeljica ste i nove emisije "BlablaONA". Kako u eteru funkcioniraju četiri žene?
Vjerovali ili ne, odlično! Mislim da smo sve četiri prije početka emitiranja razmišljale kako se ne preklapati u eteru, nismo bile sigurne kako će to funkcionirati, ali na kraju se dobro sklopilo. Zahtjeva trud u angažman sve četiri, ali ništa manje mislim da ne treba ni očekivati.
Postoji li neki profesionalni san koji niste ostvarili?
Pa, uvijek postoje projekti koje bi bilo lijepo raditi – isprobati raditi određene showove i velike produkcije. Ako se nekad dogodi, super. Ako ne, nije bilo suđeno. Iako jesam osoba koja uvijek radi planove, rezervira goste ponekad i tjednima unaprijed i slično, oni dugoročni, višegodišnji planovi – to nije moj đir. Divim se ljudima koji ih imaju, ja jednostavno nisam taj tip.
Za radio kao medij prognoze su već godinama crne. Što mislite, ima li uopće šanse da se ugasi?
Hrvatski radio ove godine slavi respektabilnih 100 godina postojanja. Kao i svi drugi mediji, i radio se mijenja, a sve kako bi odgovorio na navike slušatelja u vremenu u kojem živimo. Promjene su nužne i neizbježne, ali želim vjerovati da je radio neuništiv i da će tu biti još dugo iza nas.
Prije jedanaest godina dobili ste Ružu kao novo lice godine. Nagrada vas je jako iznenadila, ruke su vam drhtale kad ste saznali da ste je dobili. Priželjkujete li reprizu?
Ne bih se bunila na reprizu, iako ne vidim to kao izgledan scenarij. Konkurencija je super jaka – glasovi i imena iza kojih su godine kvalitetnog rada, cijeli niz velikih projekata i hrpe slušatelja. Veseli me već i nominacija, koja je zaista došla kao ogromno iznenađenje, a i u trenutku kada iznimno preispitujem posao koji radim. Valjda su me stigle te neke godine... U svakom slučaju, veselim se druženju s kolegama u ožujku i prilici da nazdravimo za jednog/u od nas.
Jeste li počeli s pripremama za dolazak na svečanu dodjelu? Koga ćete povesti?
Pripreme su u tijeku, barem one mentalne. Doduše, još je sve dovoljno daleko tako da ima vremena za sve. Neupitno je tko će sa mnom – moja apsolutno najveća podrška – suprug Petar.