Nakon što je objavljeno da je Ana Lacković Varga s "najzagrebačkijeg radija", Radio Sljemena, nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine, društvene mreže preplavile su pozitivne reakcija, ljudi su davali potporu "svojoj Laciki". Anu, koja je i prije tri godine bila nominirana za Ružu, pitali smo koliko joj znači podrška publike.
Puno, jer su to ljudi koji me prate godinama. Oni znaju s kim imaju posla i posvojili su me! Nisam bila svjesna svoje darovitosti kad sam počela raditi na radiju. Razvijala sam se u čitanju, govorenju, izražavanju. A najjači moj dar je neposrednost. I to što ne kalkuliram. Ne stignem. Nestrpljiva sam. Istovremeno, mene ljudi zanimaju, znam da svaki čovjek ima priču. Operiram intuitivno, sa zanimanjem, koje zna potrajati u npr. slučajnom susretu i razgovoru pa i izluditi moje trenutačne suputnike, najčešće supruga i djecu!
Na Radio Sljemenu ste od 1996. godine. Niste se zaželjeli promjene?
U travnju će biti 30 godina da sam na HRT-u. Nisam planirala biti odana i lojalna firmi, što su nekad bile poželjne vrijednosti, ali upravo se to dogodilo! Dok posljednjih desetak godina ako ne mijenjaš poslove, ostavljaš dojam nekonkurentnosti. Ne osjećam se tako! Osim što sam zavoljela rad na javnom radiju, kojemu je u prvom planu javno dobro, a ne komercijalan i interes pojedinca, zadovoljna sam radnom okolinom. U redakciji su uz mene odlični, kvalitetni ljudi koji također izvrsno rade svoj posao, što je rezultat i vrlo pozitivne i poticajne atmosfere. Nesebično dijelimo informacije, predlažemo si teme i goste, a uspijemo se s vremena na vrijeme i okupiti povodom rođendana ili neke druge proslave i uz pizzu, kolače i zdravicu učvrstiti to desetljećima stvarano povjerenje. Takve su pojave isto već rijetkost u radnim sredinama, ali mi smo "old school"! A što se promjene tiče, ona mi je bila dio radnog vijeka. Osim što sam se okušala u svim radijskim formama – od novinarskih priloga, javljanja s terena, snimanja reportaža, uređivanja i vođenja programa i koncerata u direktnom prijenosu – dvije godine surađivala sam u "Dobro jutro, Hrvatska", a i godinu dana bila sam v.d. urednica Drugog programa HR-a. Osjećaj promjene izazivali su mi i urednici koji su se izmjenjivali u vođenju Radio Sljemena, alati i društvene mreže koje su utjecale i na procese rada na radiju, dok mi je kontinuitet u istoj sredini odgovarao zbog obitelji, koju sam zasnovala 2000. godine.
Jesu li se tijekom godina preferencije slušatelja promijenile, ali i vi u komunikaciji s njima?
Slušateljima i meni zajedničko je to što volimo radio. Volimo taj osjećaj da nismo sami, da je uvijek još netko tu uz nas. Volimo tu čaroliju zvuka koju proizvodi glas. Volimo pametne i kratke rečenice. Volimo duge rečenice u iščekivanju kamo će nas misao odvesti i kakav će kraj imati. Volimo što radio ne trpi grubost i očekujemo uglavnom fino ophođenje u programu. Što ne znači da se ne možemo izraziti i izreći kako razmišljamo. Katkad i malo žustrije i povišenim glasom! Svakako volimo kad smo duhoviti i kad si uljepšamo trenutak. Za mene je radio množina – slušatelji i ja. Prije sam imala vrijeme da im se javljam na telefonske pozive, odgovaram na pisma. Sada imam obavezu "nahraniti" objavom Fejs, stalno provjeravati WhatsApp u studiju, gdje uz redakcijsku grupu očekujem i njihove poruke, fotografije, videobilješke ... Trajalo je dok smo se (s)našli na društvenim mrežama, ali uspjeli smo. Znam da su mnogi slušatelji starije dobi prešli na pametne telefone da bi mogli i dalje komunicirati s nama, i ta prilagodba još traje jer trebamo biti ukorak s vremenom. Ali sada su oni i lakše sukreatori sadržaja, i to im treba omogućiti, i zvukom i slikom. To je ta promjena.
Kako komentirate prognoze o kraju radija?
Još uvijek ćete na poštenom radiju najbrže dobiti informaciju. Na našem i provjerenu i točnu. Zato je Radio Sljeme relevantan i danas, unatoč poplavi formatiranih komercijalnih radiostanica. A koristimo i druge dostupne medijske platforme kako bismo doprli do novih pa i mlađih slušatelja. Osim toga, plijenimo raznovrsnom i kvalitetnom glazbom koju biraju kolege glazbeni urednici. Često poentiraju, "ofarbaju" pjesmom nakon razgovora o nekoj temi ili izvještavanja s aktualnoga gradskog događaja. Katkad je to i lagan komentar, a slušatelji to uvijek prepoznaju i nerijetko se jave da su čuli. Utječem se i u kolege iz tehnike, osjećam se sigurno dok radimo zajedno, znam da me drže, pogotovo u živom programu! Iako se emisije i drugi dijelovi programa mogu poslušati naknadno, još uvijek je najčarobnije kad znaš da je s druge strane upravo sada netko tu zbog tebe i obraća se tebi. Iako nas je već dobrano preuzela umjetna inteligencija, živa riječ, lijepa želja, pozitivna misao drugog čovjeka, njegov zvonki glas... to je nama radiotima nenadomjestivo.
Radio Sljeme ima svoju vjernu publiku. Zaustavljaju li vas na ulici nudeći teme?
Zagrepčani i Radio Sljeme na istom su poslu – da učinimo zajedno Zagreb boljim i ugodnijim mjestom za život. Svakodnevno ih uključujemo u program emisijama koje se bave komunalnim temama, dajemo im priliku da se nadovežu na naše objave na Facebooku, ali oni nam pišu i mailove. Sad već stvarno rijetko dolazi opis neke nemile gradske situacije rukopisom u kuverti. Ali ima i toga. Pri susretima u gradu obavezno prokomentiraju nešto što su čuli u programu, predlože nam da pokušamo ubrzati neke procese, a najviše me začude kad me prepoznaju po glasu na blagajni trgovine ili na terasi kafića pa me pitaju jesam li ja ona s radija!
Više od deset godina uređujete i vodite i "Kajkavijanu"?
Emisija ide više od 20 godina, osmislila ju je i desetak godina vodila današnja urednica Radio Sljemena Tanja Baran. Ona je doktorirala na usmenoj književnosti i češće je u emisiji s kolegama znanstvenicima predstavljala literarnu i etnografsku građu kojom se čuva kajkavska baština. To ne znači da te emisije nisu bile zabavne, dapače, ali ja sam sklonija ležernijem pristupu, povremeno i ekshibicionizmu, do te mjere da i u nekajkavskom govorniku pronađem nešto po čemu ga ipak posvojimo kao kajkavca. Znam, zvuči ludo. I jest. Ali bude i prezabavno! Jer, emisiju često slušaju i vole ljudi koji nemaju veze s kajem, a zgodan im je.
S kim ćete doći na dodjelu u HNK?
Troje je interesenata. Vole biti dijelom Večernjakova glamura. Suprug Robert je prošli put bio sa mnom u krupnom kadru. Voljela bih da to ovaj put budu djeca, Katja i Stjepan.
Otvori KEKS Pay
