Aleksandar Stanković, urednik i voditelj HRT-ove emisije "Nedjeljom u 2", u protekloj sezoni napravio je zaokret pa je svoju emisiju okrenuo prema društvenim fenomenima i ljudima s pričom. O tome što nas čeka u novoj sezoni govorio je u emisiji "Kod nas doma".
"Jako sam zadovoljan. Bilo je ljudi naravno kojima se to i nije sviđalo. I evo baš jučer, javio mi se jedan gospodin koji kaže "daj vrati se politici". Ja sam rekao to ostavljam mlađim snagama, na mlađima ostaje politika. A mi ćemo se i u ovoj sezoni, kako smo započeli, tako ćemo se i u ovoj nastaviti baviti, društvenim fenomenima, zanimljivim ljudima i ljudima koji imaju neko iskustvo koje mogu prenijeti na televiziji; i ne samo na televiziji", rekao je Aleksandar Stanković. Naglasak će biti na aktualne teme.
"Teme moraju biti aktualne. U nedjelju krećemo s emisijom koja se bavi kaznionicom Lepoglava. Hrvatski zatvorski sustav već godinama ima dosta problema, posebice prenapučenost. Mi smo otišli u najveću hrvatsku kaznionicu. Hvala im što su nas pustili unutra. Donosimo zanimljive reportaže. U studiju ću razgovarati s ljudima koji imaju nešto reći o toj temi, objasnio je Stanković.
Njegova gostovanja često su izazivala snažne reakcije, a otkrio je je li mu koja epizoda posebno ostalo u sjećanju. "Pa da. Spomenuli ste branitelja Đuru Kovačevića, to je jedna specifična osoba, iz Dubrovnika. Ratni heroj, a razmišlja toliko zdravo i pametno, toliko optimistično i svjetlo da nisam znao da postoji takav čovjek i imao sam taj privilegij da ga uspijem dovesti u emisiju. Imali smo stvarno dobre goste. Jedna od njih je Vedrana Rudan koja je, unatoč činjenici da je teško bolesna, dala nam intervju. Otišli smo do nje u Rijeku", kazao je.
Osim televizijskih projekata, Stanković se priprema i za izlazak nove knjige, nastavka njegove Depre. “Knjiga se zove F32. Oni koji su se suočili s depresijom znaju da je to medicinska šifra za depresiju koja piše u svakom kartonu oboljelog. To je svojevrsni nastavak knjige koju sam pisao. U toj drugoj knjizi pišem o reakcijama ljudi i o jedno tridesetak slučajeva ljudi koji su mi se obraćali i iznosili svoje priče, a ja sam ih malo literarizirao. Na neki način sam zamaglio njihove identitete i prepričao ih u toj novoj knjizi. Reakcije na prvu knjigu bile su mnogobrojne i ljudi se često javljaju. Vidim da ta tema tišti veliki broj ljudi”.
Dodao je i da mu se javljaju oni koji traže razumijevanje, a ne nužno pomoć: "Najčešće se javljaju ljudi koji ne traže nikakvu pomoć nego samo imaju potrebu reći da se slično osjećaju. Ja sam u prošloj knjizi pisao kako sam 15 godina na terapiji i borim se s depresijom i kada su to pročitali, doznali, samo su imali potrebu – 90% njih – reći: ‘Da, i ja se tako osjećam. I moja mama se tako osjeća ili moje dijete, nažalost'.
Ja sam mislio da taj i nije više na tv