Večerašnji koncert A-strana Banda u Tvornici kulture bio je pravi televizijski spektakl preseljen na stage, dvoiposatno glazbeno putovanje kroz antologijske domaće i svjetske hitove, odsvirano i otpjevano na razini velikog TV-showa, ali s intimnošću klupskog prostora. Rasprodana Tvornica u sklopu ciklusa Večernji live dobila je večer koja je ujedinila publiku svih generacija, od prvog gudačkog uvoda do zajedničkog zborskog pjevanja na „We Are The World“ u samom finišu. A strana Band je po prvi put u punoj, originalnoj postavi izašao iz televizijskog studija i stao pred zagrebačku publiku, uz 15 glazbenika i osam vokala pod vodstvom Nikše Bratoša, što se od prve sekunde čulo u raskošnim aranžmanima i moćnom, orkestralnom zvuku. Koncert je bio koncipiran kao živi presjek emisije: izmjena domaćih klasika, svjetskih evergreena, tematskih medleya i instrumentalnih intermezza, bez praznog hoda i uz jasno vođenu dramaturgiju koja je podsjećala na pažljivo režiranu TV-epizodu.
Publika je prostor Tvornice ispunila puno prije početka, u atmosferi kakva se obično veže uz velike prosinačke koncerte – od generacije koja je A stranu pratila subotom navečer, do mlađih koji su vokale poput Filipa Rudana i Brune Oberan otkrili tek kroz show. Upravo je ta mješavina televizijske prepoznatljivosti i koncertne energije bila ključ večeri: publika je znala što može očekivati, ali je na licu mjesta dobila naglašenu dinamiku, improvizaciju i spontanost koju ekran nikad ne može u potpunosti prenijeti.
Glavne vokalne uloge nosili su Filip Rudan, Sabrina Hebiri, Bruna Oberan, Dino Purić,uz prateće vokale Natašu Marković, Martinu Majerle, Vladimira Pavelića Bubija i Dragana Brnasa Fudu, koji su često izlazili iz back uloga i preuzimali fokus u ključnim trenucima večeri. Iza njih je stajala impresivna instrumentalna mašinerija – od bubnjara Marka Lazarića i basista Alena Svetopetrića, preko klavijaturista Zlatana Došlića i Fedora Boića, pa do gitara Brune Kovačića i Miroslava Lesića te puhačke i gudačke sekcije koja je davala puninu zvuku. Produkcija je bila na razini većih dvorana: zvuk slojevit, a ipak dovoljno čist da svaka promjena aranžmana – od funky groovea do orkestralne kulminacije – dođe do izražaja, dok je svjetlo pratilo dramaturgiju set liste, pojačavajući dojam da se gleda „A strana – best of“ u live izdanju. U takvom okruženju, vokali su imali prostor za interpretaciju, ali i obavezu da iznesu prepoznatljive hitove bez „lagane“ televizijske montaže, što su, u najvećem dijelu večeri, uspješno odradili.
Večer je otvorena gudačkom verzijom „Stairway To Heaven“. Nakon toga, ulazak u domaći repertoar Dina Purića s „Budi moja voda“ i "Apokalipso“ odmah je uspostavio nit nostalgije, ali i prepoznatljivog „A strana“ potpisa – kombinacije reverencije prema originalu i svježijeg, modernijeg zvuka. Jedan od prvih vrhunaca bio je duet Purića i Sabrine koji su s „Easy Lover“ i „Danas sam luda“ podigli tempo i pretvorili Tvornicu u plesni podij. Sabrina je tada izvela "Medley", a nakon što joj se na pozornici pridružila Bruna, publici su pokazale zašto se upravo ove vokalistice često opisuju kao okosnica pop i R&B zvuka A strane. Čista magija bio je i nastup Lu Jakelić uz pratnku gudačkog orkestra i Nikše Bratoša. Glazbenica je emotivno izvela Gibonnijeve "Tija bio te zaboravit", Vrime da se pomirim sa svitom", "Nisi više moja bol" i "Gdje to piše". Središnji dio koncerta bio je rezerviran za niz medleya u kojima su Rudan, Purić, Bruna i Sabrina u kratkom vremenu mijenjali raspoloženja, jezike i žanrove, zadržavajući čitavu dvoranu na rubu refrena. Upravo ti segmenti najbolje su pokazali ono što A stranu čini brendom: sposobnost da se nekoliko desetljeća pop, rock i soul kanonizira u jedinstven, dramaturški promišljen blok, koji funkcionira i kao televizijski insert i kao koncertni vrhunac. No tu nije bio kraj jer se na pozornici pojavio još jedan gost. Pjevač Parnog valjka Igor Drvenkar izveo je "Lutku za bal" i "U prolazu".
U završnici, nakon niza domaćih hitova poput "Treba imat dušu", Zamisli život u ritmu muzike za ples“, "Što učinila si ti" i „Za dobra stara vremena“, bis je donio logičan emotivni crescendo – „Nije htjela“ i "Ostala si uvijek ista" kao hommage domaćem pop-kanonu te „We Are The World“ u kolektivnoj izvedbi svih vokala i publike, čime je Tvornica na nekoliko minuta postala veliki, zajednički studio – upravo onakav kakav gledatelji godinama prepoznaju s malih ekrana. U tom trenutku postalo je jasno da je prenošenje formata iz televizije u live okruženje potpuno uspjelo: A strana se pokazala ne samo kao TV-show, nego kao koncertni projekt koji bez problema može živjeti i izvan kadra.
Otvori KEKS Pay
Za to mi je zal kaj sam propustil. Od 2001. kad sam otisel preko bare slusam kak narodnjaci preuzimaju, I slucajno sam na YouTube naletil na A stranu I odusevil se. Gledam ih stalno ponovo I ponovo, vecini ne znam ni imena. Svaka cast