Velimir Grgić, jedan od naših najboljih poznavatelja Koreje i autor brojnih knjiga o toj zemlji, posebno o korejskoj popularnoj kulturi kao što je K-pop, već je nekoliko puta posjetio ovu zemlju. Nakon što je 2024. godine na poziv korejske države posjetio Seul kao stručnjak za korejsku pop-glazbu, ove je godine ponovno otišao u Koreju na poslovni put u Busan, gdje je sudjelovao na Asian Contents & Film Marketu kao producent filma. Put je proširio i na Seul, jer, kako kaže, šteta je bila ne uživati u tom gradu.
– Iskreno, ne znam koliko je trajao put, jer se svaki let u Aziju čini kao vječnost pa je bolje ne gledati na sat, nego polubudno zuriti u loše filmove u zrakoplovu, ali recimo da je od trenutka od kada smo napustili kuću pa do trenutka kada smo se smjestili na odredištu prošao cijeli jedan dan. Ono što ću zauvijek pamtiti jest dužina puta natrag – povratak iz Busana do Zagreba, s tri leta i pet sati šetnje u Seulu zbog cjelodnevnog čekanja večernjeg leta za Europu, trajao je oko 35 sati. Trebalo je desetak dana da mi se san vrati u normalu. Inače, užasno mi je žao što nisam išao vlakom iz Seula do Busana, tek sam nakon bukiranja zrakoplova shvatio da put vlakom ne traje puno dulje. Tako bih mogao iskusiti tračnice koje su obišle svijet preko filma "Train to Busan", u kojem se putnici na toj trasi bore sa zombijima u vlaku... Istina, možda ne bih susreo zombije, ali bih imao dobar filmofilski photo opportunity i usput testirao jedini oblik javnog prijevoza u Koreji koji još nisam. Što je tu je, drugi put ću biti pametniji – kazao nam je Grgić.
– Kada sam prvi put posjetio Koreju, prije 20 godina, obišao sam Seul, ali i još nekoliko drugih gradova. Tjedan dana sam proveo na fascinantnom vulkanskom otoku Jeju, a prošle godine, osim boravka u Seulu i okolici, proveo sam i dva dana na predivnim planinama, u golemom skijaškom resortu HiGH1 na vrhovima oko grada Jeongseona u provinciji Gangwon. Ta su prva dva putovanja drugi organizirali i isplanirali za mene, ali tako su mi i dali znanje s kojim sam ovo ljeto svoje prijatelje mogao voditi na najzanimljivije lokacije Seula. Imali smo samo nekoliko dana prije nastavka putovanja u Busan pa sam isplanirao nekoliko točaka koje svakako moramo posjetiti. A Busan smo otkrivali zajedno bez previše pripreme – rekao je Velimir i dodao da su Busan otkrivali sami, uz pomoć Googlea i navigacije.
– Jedan od razloga zašto se Seulu uvijek vraćamo jest upravo količina stvari, duha, kreativnosti, okusa, mirisa i podražaja koju grad nudi. Tu su i jasni odrazi strastvenog stvaranja i praćenja trendova, zbog čega ono što ste jednom vidjeli drugi put postane nešto potpuno drukčije. U samom centru vremeplov stare palače Gyeongbokgung poziva na fotografiranje, a Seoul Plaza, park ispred prostorija gradske skupštine, vrijedan je posjeta jer se ljeti pretvara u open air knjižnicu, osim ako nije okupiran šatorima raznih vrsta političkih prosvjednika, što je i samo po sebi postalo neka vrsta turističke atrakcije. Kvartovi gdje život za turiste najviše buja jesu labirinti trgovina, restorana i uličnih štandova poput Myeong-donga, kao i glasovitog Red Roada, koji je nešto slično, samo s naglaskom na kulturu mladih, recimo korejska verzija japanske Shibuye i Harajukua, kvart prepun studenata, uličnih zabavljača, korejskih roštilja i trgovina nošenom i vintage odjećom. Morate, naravno, otići na karaoke, ako je moguće s lokalcima, a iako taksi nije preskup, vožnja podzemnom željeznicom nije samo jeftino i praktično iskustvo, nego i stalni podsjetnik na to koliko dobro javni prijevoz može funkcionirati.
FOTO 191 cm ljepote! Naša misica prava je seks bomba
Svaka večernja šetnja pod neonom urbanih centara Seula je nezaboravna. Ali uspomene s mora ipak su uvijek posebne – zalazak sunca na plaži u Busanu, jedenje jegulje poslužene iz zadimljenog drvenog sanduka, ribarska tržnica s umirovljenicima koji uživaju u uličnim karaokama, prežderavanje u restoranu koji poslužuje cijelo pile na tanjuru, pogled sa 101. kata Haeundae tornja... Kažu da je život katkada film, a posjet Južnoj Koreji može ga na barem nekoliko dana uistinu približiti tome, ostavljajući "scene" i "kadrove" zauvijek pohranjene u sjećanjima – kaže novinar i filmaš. Naravno, u Koreji je kušao i njihove specijalitete.
– Sve varijante korejskog roštilja su obavezne, a ritual pripreme vlastite večere, druženja oko ugljena i dimnjaka na spuštanje koje pokušavate izbjeći glavom dio je nacionalnog identiteta u kojem je jako lijepo sudjelovati. Jer meso je nevjerojatno ukusno, čak i kad se jede bez začina i dodataka, što je rijetkost, jer dodaci su često besplatni i preukusni. Prilozi, kimchi, češnjak, salata, gljive, umaci... rudimentarno, ljekovito. Na uličnim štandovima valja probati tteokbokki, nešto poput ljute korejske "šufnudle", samo na bazi riže. Kuhane dudove svilce možete zaobići.
Kimbap nije sushi, iako tako izgleda, nego meso, riba i povrće s rižom zamotani u algu, popularni snack, baš kao i male lignje na ražnjićima. Ako ne volite ljuto, pazite što jedete. Ono što je njima umjereno ljuto, vama može biti nokaut. A ako ne želite trošiti novac u restoranu i spremni ste na ručak iz vrećice, možete ga uz pomoć susretljivih prodavača pripremiti u samoj trgovini, supermarketu s mikrovalkama, vrućom vodom i prostorom za jedenje gotovih rezanaca, riže i drugih opcija za u najmanju ruku solidan i ne previše skup doručak, rekao nam je Grgić. U Koreji ga je najviše iznenadila čistoća, red i mir na ulicama megalopolisa poput Seula.
– Iskreno, na pamet mi ne pada ništa negativno. Doduše, s korejskom sam kulturom dobro upoznat pa sam znao što očekivati, a dobio sam još pozitivnije dojmove od onih koje sam imao prije dolaska. Naravno, jedno je biti gost u državi na tjedan-dva i uživati u njoj, a živjeti i raditi u okruženju koje je toliko posvećeno redu, radu i disciplini svakako je više stresno nego samo turistički iskorištavati lijepe strane posljedica takvog života... Korejci su poznati po stidljivosti i pristojnosti, a takvi su i u komunikaciji sa strancima. Ni u jednom trenutku nisam doživio ništa drugo osim maksimalne susretljivosti i ljubaznosti. Putem sam upoznavao mnoge ljude, mlade i stare, taksiste, prodavače, poslovnjake, političare, pop-zvijezde... Najviše mi je u sjećanju ostao jedan mladić kojeg sam susreo ovo ljeto na filmskom festivalu u Busanu. Govorio je savršeni engleski jezik. Rane dvadesete, iznimno pristojan, u društvu nasmijane djevojke, bio je znatiželjan kada je čuo hrvatski jezik pa smo se zapričali, uglavnom o korejskoj glazbi i hrani. Kao i svi koje smo susretali, ima želju posjetiti hrvatsku obalu – kaže Velimir. Zahvaljujući poslu posjetio je mnogo svjetskih zemalja.
– Putovanja su integralni dio života ako život živite s prijezirom prema statici, stajanju, učmalosti i čekanju smrti kroz loop rutine. Ako vam je definicija života vječno istraživanje, igra, otkrivanje, učenje, spoznaja i avantura, putovanja su jedan od načina na koji možete zadovoljiti takve apetite. Netko je jednom rekao da te putovanja u nepoznato doslovno prisiljavaju da svako jutro postaneš učenik, a biti izgubljen u novom svijetu koje tek treba shvatiti, razumjeti i dešifrirati možda je najbolje iskustvo koje život pruža. Ukratko, život bez putovanja bio bi nezamisliv – rekao nam je Grgić i otkrio koja mjesta bi još volio posjetiti. – Hong Kong, Singapur, Vijetnam, dobar dio Jugoistočne Azije... Ima toga dosta, no polako...
Otvori KEKS Pay
