Geografiju učimo tijekom školovanja, a o zemljama, kulturi i povijesti nakon završetka formalnog obrazovanja najviše ćete naučiti na putovanjima. Rečenica je to koju će vam reći puno ljudi koji obožavaju putovanja te često putuju, a da je to točno potvrđuje nam i lovkinja Morana Zibar. Moranu gledamo u "Potjeri" gdje pokazuje svoje široko znanje, a očito je dio njega stekla i tijekom raznih putovanja. S lovkinjom smo porazgovarali o putovanju u Kapadokiju na kojem je bila nedavno, a ova turska regija ju je očarala te obogatila novim zanimljivim znanjem. Za putovanje se televizijska lovkinja odlučila u razdoblju zimskih praznika, a na ovoj je destinaciji ušla i u 2025. godinu.
- Kapadokiju sam stavila na listu želja čim sam vidjela slike čarobnog krajolika i šarenih balona koji lete zrakom. Turska je mamac sama po sebi, a osim toga, nije bila visoka sezona, nije bilo vruće i nije bilo gužve - objašnjava Zibar te ističe da je nekoliko dana prije putovanja bila bolesna, no ipak je dobila liječničku suglasnost za put, a privlačilo ju je i to što joj je ovo bio prvi posjet Turskoj.
- Planirala sam nekoliko puta, ali uvijek bi se ili geopolitička ili neka privatna situacija urotila protiv mene. Obožavam učiti o povijesti na putovanjima, a ovaj dio svijeta prepun je materijala - kaže Morana. Na putovanju je provala šest dana, a svaki od njih bio je prilično sadržajan.
- Mislim da je to sasvim dovoljno za osnove. Regija nije tako velika, sve zanimljivosti nalaze se unutar pola sata, sat vremena vožnje. Nešto kao da ste u Istri - ispričala nam je. Na putovanje se odlučila ići u agencijskom aranžmanu.
- Najčešće putujem u vlastitom aranžmanu, ali kad se ide negdje malo dalje, gdje je puno aktivnosti i logistike, nemam ništa protiv prepustiti to nekome drugome. I volim za promjenu slušati vodiče, a ne sama istraživati. Išla sam u maloj grupi i imam dobro iskustvo - pojasnila je te dodala da su putovali avionom te je putovanje bilo ugodno i ne pretjerano dugo.
- Leti se oko dva sata do Istanbula pa još sat i sitno do grada Nevşehira. Ako je dobro imati dužu pauzu na nekom aerodromu, to je svakako istanbulski - ističe Morana koja je ovaj put putovala sama.
- Ostatak familije bio je na snježnim zimskim radostima, koje meni nisu naročito napete. Imala sam želju upoznati nove ljude i srećom, potrefila se grupa za pamćenje - 11 vedrih, dragih, normalnih i zanimljivih ljudi.
Ova grupa u kojoj je bila i lovkinja bila je smještena u srcu Kapadokije, u malenom i kompaktnom ali vrlo turističkom gradu Göremeu, okruženom stijenama čudnovatih oblika. I mnoge kuće, restorani i hoteli zapravo su u izdubljenim stijenama.
- Unatoč uznapredovalom turizmu, svi hoteli, a ima ih, zapravo su mali. Naš Virtus Capadoccia Hotel nudio je obiteljsku atmosferu, autentičnost, dobar doručak i sve je bilo kako treba. To nam je bila odlična baza za izlete po okolici - ističe.
Što se klasičnih turističkih posjeta tiče, Morana je detaljno prošla širu okolicu mjesta Göreme, pod zaštitom UNESCO-a.
- Puno je nestvarnih krajolika. Zemlja većim dijelom nije plodna, na visini smo od oko 1000 metara, reljef je stjenovit, a stijene porozne, pa su ljudi doslovno gradili, odnosno dubili nastambe i spomenike u kamenju. Primjer su drevna mjesta Çavuşin i Uçhisar, kojima su jezgre stare citadele uklesane u stijenu. Göreme Open Air Museum kompleks je starih manastira, kapelica i crkvica uklesanih u stijene, s fascinantnim freskama iz ranih dana kršćanstva. Zelve Open Air Museum također je čudo, dolina drevnih manastira i nastamba u stijenama. Neobične i šarene vulkanske stijene oblikovane erozijom čine jedinstven reljef koji ne mogu usporediti ni s čim drugim. Ovdje su trag ostavile brojne civilizacije, od Hetita, Rimljana, Bizanta pa do Arapa i Osmanlija. Od arheoloških nalazišta, fascinirao me podzemni grad Kaymakli. Izrazito jednostavno, ali pametno građen sustav podzemnih tunela i prostorija na osam razina stoljećima je ljudima služio za skrivanje od osvajača i ovdje su tisuće stanovnika mogle provesti duga razdoblja. Dolina Dervent atraktivna je i fotogenična jer obiluje stijenama čudnih oblika koje podsjećaju na životinje, ljude, što god vidite u njima, zato se još i naziva Dolina mašte - prepričava svoje dojmove Morana, a vrlo očito je i da ih nakon više od mjesec dana i dalje ima mnogo. Osim klasičnog razgledavanja, uputila se i na safari džipovima za koji kaže da je obavezna aktivnost tijekom posjeta ovoj regiji.
- U dva sata obišli smo nekoliko fotogeničnih stjenovitih dolina i lokacija oko Göremea, a draž svemu daju simpatični vozači koji raspale tursku zabavnu glazbu i tulum krene - ističe Morana te nam govori i o još jedno obaveznom iskustvo. Radi se o letu balonom na vrući zrak, a upravo ove fotografije mnogima prvo dođu pred oči na spomen Kapadokije.
- Let balonom je trešnjica na torti putovanja u Kapadokiju i jednostavno se mora probati. Nije jeftino, oko 200 eura, ali iskustvo se pamti cijeli život. Kreće se prije svitanja, što u zimskom periodu nije prerano. U jedan balon stane čak 20-25 ljudi. Kad je špica, u zraku zna istodobno biti i 150 balona. U našem slučaju, mislim da nije više od 70. Može se letjeti samo na dane kad je vedro i kad su vjetrovi pogodni, a mi smo imali sreće. Pogledi su nevjerojatni. Cijelo vrijeme osjećala sam se sigurno, a nekoliko akrofobičara u grupi na kraju je sišlo s osmijehom - ističe te dodaje da je za idući posjet ostavila isprobavanje još puno lokalnih specijaliteta, a ovo putovanje u njoj je pobudilo i želju za detaljnije istraživanje Turske.
- Voljela bih se vratiti, ali i otići malo šire, pogotovo do jugoistočne Turske oko Mardina te posjetiti drevno nalazište Göbekli Tepe - kaže, pa se osvrće na anegdote s putovanja.
- Cijelo putovanje bilo je jedna velika anegdota. Nevjerojatno je bilo da jedini ljudi s "naših" prostora na koje sam naišla u šest dana budu dvoje mladih iz Hrvatske, obožavatelji "Potjere", koji su došli u svom aranžmanu. Veselo su prišli i zamolili fotku. Simpatično je bilo i na malom aerodromu u Nevşehiru, kamo smo sletjeli s gomilom lokalaca, koji su svi umjesto kofera dočekivali nekakve tetrapake u ogromnim količinama, sretno ih i pažljivo nosili. To je zagolicalo znatiželju moje grupe. Hrvatima je, dakako, prvo na pameti bilo da je to sigurno neka rakija ili posebno piće. Pantomimom smo se sporazumjeli pa su nam ljubazni i nasmijani Kapadočani razdragano objasnili da je riječ o svetoj vodi iz Meke - pojašnjava te dodaje da bez obzira na to što mislilo je ovaj dio Turske vrlo siguran, a Turci ljubazni.
- Ljudi žive od turizma, susretljivi su i ljubazni. I unatoč porastu broja gostiju te globalizaciji, ostalo je još autentičnosti i duše. Kao i uvijek, dobro dođe naučiti neke osnovne pozdrave i izraze na lokalnom jeziku, to uvijek bude dobro primljeno. Također, savjet za mačkoljupce poput mene, imajte pri ruci mačje keksiće. Posvuda su mačke i psi lutalice, ali ljudi se brinu za njih i ne maltretiraju ih - ističe, pa se osvrće i na cijene.
- Kapadokija nije skupa destinacija jednom kad se u nju dođe, pogotovo ako niste u špici. Nikakvo iznenađenje, hrana je jeftinija nego kod nas, i u dućanu i vani. U turističkom restoranu na glavnoj ulici cijene su, naravno, više. U zabačenom lokalnom pajzlu odličan i obilan ručak s pićem platila sam oko 10 do 15 eura. Alkohol je dosta skuplji i nema ga svugdje, što se može i očekivati u muslimanskoj zemlji. A turistička potražnja malo nabije cijene. Iznenadilo me da Kapadokija zapravo ima jako dugu i razvijenu vinsku tradiciju, vinarije i kušaonice, ali vino je svejedno najskuplja stavka u izlasku - kaže te govori i o gastronomiji.
- Meni je hrana skoro pa najvažnija stavka na svakom putovanju, a Turska i cijeli Bliski istok jedan su mi od omiljenih kulinarskih izvora. Majstori su u pripremanju mesa, ali s mnogo začina, mašte, povrća, a okusi frcaju. Neka jela možemo prepoznati iz balkanskih inačica. Probala sam svašta i sve je bilo odlično, svježe, ukusno: sigara böreği - mali motani bureci, gözleme - tanke punjene lepinjice, guste čorbe, testi kebab - meso s povrćem sporo pečeno u glinenoj posudici, saç tava - apgrejdani đuveč s rižom, pide - lokalna verzija pizze, najbolja baklava ikad, crni čaj, čaj od jabuke, svježe cijeđeni sok od nara, rakijica od anisa... Kapadokija je vinorodan kraj, s dugom tradicijom, i vrijedi probati lokalnu kapljicu. Crno vino sorte öküzgzü ugodno me iznenadilo. No najveća ljubav je ayran, osvježavajući mliječni napitak, kao malo rjeđi, laganiji i slaniji jogurt - detaljno prepričava lovkinja koja je do sada posjetila 26 zemalja, a ove godine planira još nekoliko lokacija koje su u potpunosti drugačije od Kapadokije.
VIDEO Pobjednica Supertalenta pjevat će na inauguraciji
Otvori KEKS Pay
