Svevremenski stihovi "Tonka, reci cvrčak, Tonka, reci more..." desetljećima odzvanjaju radijskim eterom, a priča o njihovu nastanku jednako je dirljiva kao i sama melodija. Pjesma je rođena jedne rujanske noći početkom osamdesetih, a posvećena je Tonki Čović Popadić, supruzi legendarnog novinara, književnika i tekstopisca Momčila Popadića Pope. Te noći, Pope je boravio kod Rajka Dujmića u Zagrebu, dok je Tonka bila u Splitu. Nakon što je Popadić napisao stihove, Dujmić, koji mu je gledao preko ramena, već je u glavi imao gotovu melodiju. Tonka je prva čula pjesmu koja će postati evergreen. "Nazvali su me u prilično netrezvenom stanju oko tri sata u noći i pjevali mi je preko telefona...", prisjetila se godinama kasnije, opisujući trenutak koji je zauvijek ušao u povijest domaće glazbe.
Prijateljtsvo pokojnih Popadića i Dujmića nastavile su i njihove supruge, a upravo je Rajkova supruga Snježana na Facebooku objavila zajedničku fotografiju s Tonkom. Inspiracija za pjesmu bila je jednostavna, ali duboko osobna. Naime, Tonka Čović Popadić nije mogla pravilno izgovoriti glas "r", a njezin ju je suprug zbog toga često zadirkivao. Upravo je ta simpatična jezična mana postala okosnica jedne od najljepših ljubavnih balada. Stihovi su bili Popadićeva nježna posveta i zafrkancija upućena voljenoj ženi. Prema Dujmićevom prijatelju, novinaru Toniju Volariću, pokojni vođa Novih fosila vjerovao je da pjesma ne može biti uvjerljiva ako događaj nije istinit, a "Tonka" je savršen primjer te filozofije. Pjesma je objavljena na albumu "Budi uvijek blizu" 1981. godine, koji je s pola milijuna prodanih primjeraka postao najprodavanije izdanje grupe.
FOTO Danijela Martinović nekad i sad: Pjevačica je proslavila 54. rođendan
Iako je pjesma izvor radosti za milijune, za samu Tonku ona nosi i teret tuge. Nakon što je njen suprug Momčilo preminuo 1990. godine, slušanje pjesme postalo je gorko-slatko iskustvo. Priznala je da često teško suspreže suze, osjećajući istovremeno tugu i ljutnju jer njega više nema. "Svake večeri kad liježem odlučim kako će se ujutro ustati neka nova Tonka. A kad ujutro ustanem, već u 5.30, s nekog radija čujem ‘Tonku’ ili neku drugu Popinu pjesmu i – ostajem ona stara", ispričala je u jednom intervjuu, dajući uvid u dubinu svoje boli koja ni s godinama ne jenjava.
Momčilo Popadić bio je, kako ga je Dujmić nazvao, "grof poezije", a njegov opus svjedoči o nevjerojatnom talentu. Osim "Tonke", napisao je neke od najvećih hitova hrvatske glazbe, poput "Oprosti mi pape", "Ča je život vengo fantažija", "Košulja plava" i "Skitnica". Njegova kreativnost nije poznavala granice, a inspiraciju je pronalazio posvuda. Tonka je otkrila kako je često pisao za kuhinjskim stolom, ali i po papirnatim stolnjacima u restoranima. "Onda bih ja otkupila taj stolnjak sa stihovima. Eno ih tamo u ormaru nekoliko", ispričala je, dodavši kako je uvijek bila njegov prvi i najiskreniji kritičar. Za neke pjesme bi mu otvoreno rekla da su "ljiga", a on bi ih bez pogovora bacio.
"Tonka" nije jedina pjesma Novih fosila iza koje se krije stvarna osoba. Rajko Dujmić je u životnim situacijama, svojim ili onih svojih prijatelja, pronalazio neiscrpno vrelo inspiracije. Jedan od najupečatljivijih primjera je hit "Milena". Priča govori o susretu s mladom medicinskom sestrom u Herceg Novom, koja ga je izgledom podsjetila na Mireille Mathieu. Pričali su do sitnih sati, a Rajka je fascinirala njezina priča o teškom i požrtvovnom životu. Iako se među njima osjetila kemija, ispratio ju je do vrata sobe koja je ostavila otvorenima, no on joj je samo poželio laku noć i otišao. Ta priča o medicinskoj sestri koja "svakog jutra putuje u pola šest" dobila je i zanimljiv zaokret zahvaljujući Zrinku Tutiću, koji je spasio stihove. Dujmićeva prvotna ideja bila je "Miriše na varivo, živi kod svekrve, moja Milena", no Tutić je to smatrao odbojnim te je predložio danas kultnu verziju: "Miriše na jabuke, živi ko podstanar, moja Milena".
U Dujmićevom opusu svoje su mjesto našle i druge žene, stvarne ili izmišljene. Pjesma "E, moj Saša" nastala je nakon što je Dujmić na ulici prepoznao djevojku iz škole i u njenim očima vidio patnju zbog neprežaljene ljubavi prema starijem, oženjenom muškarcu imena Saša. Ta je pjesma, nakon samo jednog emitiranja na Radiju Beograd, postala ogroman hit. Kasnije je stvorena i legenda, koju je potaknula sama Sanja Doležal, da je pjesma posvećena njenoj mladenačkoj ljubavi iz Beograda. Zanimljivo, pjesma "Sanja" uopće nije posvećena pjevačici, već je nastala kao interna šala tekstopisca Marija Mihaljevića na račun Dujmićeve visine, sa stihovima "O moja Sanja, da si malo manja, il' da ja sam veći...". Svaka od tih pjesama nosi djelić stvarnog života, potvrđujući Dujmićevu tezu da su najbolje priče one koje su se uistinu dogodile.
Otvori KEKS Pay
A o kome je "za ona dobra stara vremena? Mrak Taritas? Rudan, Sarnavki???