Moramo priznati da smo rijetko, ako uopće, na Veliku Goricu pomislili kao na mjesto u kojem bismo potražili neki gastronomski užitak. Tamo je 268 Burgers & Pizza, recimo, gdje smo pronašli vrlo solidan zalogaj, no inače bismo se teško zaputili dalje od Hrašća ili Buzina kada se o zadovoljenju apetita radi. Ali evo razloga da se ipak zaputi prema Zagrebu susjednom brzorazvijajućem gradiću. Hayat grill&bar, restoran koji se relativno brzo probio do gastro narativa u nas, upravo zbog razloga navedenog koju rečenicu prije. Nekog ozbiljnijeg razloga za put u Goricu nije bilo, a isto je i ako biste se vraćali s aerodroma, gladni nakon nekog putovanja. Hayat je nedaleko od križanja ceste koja kroz onaj stari vodi na novi aerodrom, Google maps će vas tamo uredno dovesti, a pronaći ćete i parkiralište blizu lokacije, što je u svakom slučaju odlična vijest.
Hayat je također na lijepom, mirnom mjestu, među velikim nizom obiteljskih kuća kakvi već desetljećima obilježavaju ovaj gradić koji još nije pokleknuo pred megagradnjama koje obilježavaju izlaz iz Zagreba koji vodi prema Gorici. Interijer je, primijetili su svi na jubilarnom, 30. Vinu uz žlicu Mustafe Topčagića i Renate Cisar, vrlo ugodan, obogaćen arhaičnim detaljima, veoma dobro održavan i pristupačan. To je doista činjenica, ispred prostora ima i za terasu, prednji dio služi kao blagovaonica, u pozadini je prostor sa šankom, iza kuhinja, a sve je toplo i efektno. No u restoran se ipak dolazi zbog jela. Kako kaže vlasnica restorana Antonija Batković, Hayat je zamišljen prije svega kao kombinacija različitih balkanskih kuhinja.
– Hayat inače na turskom znači život. Tako sam se i ja odlučila da hrana ovdje bude takva, dio života kakav poznaju ljudi na Balkanu. Tako na jelovniku imamo nešto jela iz Makedonije, nešto iz Bosne i Hercegovine, nešto iz Srbije, pa nešto i iz Turske, nadam se da shvaćate što smo željeli. I čini mi se da smo to i postigli jer smo zadovoljni posjetom i narudžbama. Ljudi dosta naručuju i preko naše internetske stranice, jedino neka jela za koja smatramo kako se u njima može dobro uživati samo u restoranu, nije moguće naručiti – kaže vlasnica Hayata. Inače je na toj lokaciji prije njezina restorana i prije radilo jedno ugostiteljstvo, no poveznica je sada samo uz Hayat, po čemu se također vidi veća ambicija kao i ostvarenje u ovom kratkom vremenu. – Prije nego što sam krenula s Hayatom, s partnerima sam držala jednu pizzeriju također u Velikoj Gorici, a onda sam procijenila da je došlo vrijeme da krenem sama. Ovaj se prostor nudio po povoljnim uvjetima i zaključila sam da se njime može raditi u ovom dijelu grada u kojem nema puno ugostiteljstava, a na dobroj je lokaciji, praktično na samom ulazu u grad – govori nam Antonija Batković.
Zanimljivo je i kako mlada Antonija restoran vodi sama, a sadašnje je dobro poslovanje i plod zajedničkog napora. – U ugostiteljstvu sam oduvijek, praktično se nisam ničim drugim ni bavila tako da mi nije osobit problem voditi restoran sama. Nemamo čak ni nekog chefa, već u kuhinji radi osoblje koje ima po 15-20 godina iskustva u kuhinjama raznih restorana s hranom kakvu i mi sada ovdje poslužujemo – govori nam vlasnica Hayata. Restoran, dakle, živi od tradicije, nekako bi se reklo kako je to neka “gorička Sofra”.
U ponudi su neki doista pravi balkanski specijaliteti poput makedonskog šašlika, što je zapravo ražnjić od junetine, svinjetine, piletine i povrća, pa onda đulbastije, što je juneća pljeskavica zapečena u umaku, skopsko gravče na tavče, što mislimo da ne treba previše opisivati, a onda i jedno doista tradicionalno bosanskoj jelo, kvrguša, što je u tijestu zapečena piletina s kajmakom i češnjakom. Pa su tu kućni specijaliteti poput Gazdina odreska, što je svinjski kotlet punjen kulenom i sirom, kao i redovita roštiljska jela bez kojih ovakav restoran ne može, poput nekoliko vrsta plata, vješalice, pilećih ražnjića, ćevapa, a onda i poznatog đevreka. Tu su i praktično tradicionalna jela za dnevni ručak poput bečkog ili zagrebačkog odreska, a svakako kod pohanog treba spomenuti i pohanu teleću šniclu.
Međutim, Vino uz žlicu zamišljeno je, osim kao gastronomski događaj, i kao vinsko putovanje Hrvatskom, pa su u Hayatu tu zgodu iskoristili da bi pokazali kako znaju napraviti i korak više. Niz od pet sljedova počeli smo domaćom focacciom s karameliziranim lukom, koja je na stol stigla u pratnji pjenušca Albuelis vinarije Vitus iz Komora Začretskog u Zagorju. Riječ je o vrlo interesantnoj
vinskoj priči posvećenoj očuvanju autohtonih zagorskih sorti. Tako je ovaj pjenušac napravljen klasičnom metodom od sorti dišeća ranina i starohrvatska belina. Pjenušac je izuzetno dobar, svjež i sočan pa je lijepo išao s ovim hladnim predjelom.
Što se tiče kruha u Hayatu, zaista je dobar, vidi se kako se na njemu ne štedi; tu su i maslinovo ulje Černeka i bučinog Legac. I jedna i druga etiketa izuzetno su zanimljive, Černeka je obiteljsko gospodarstvo iz Buzeta koje maslinike ima na poznatom položaju Sovinjak, dok je obitelj Legac iz Požege poznati proizvođač kako bučinom ulja tako i sjemenki, kao i drugih proizvoda, a planiraju i daljnji razvoj, slijedi uskoro i hladnoprešano ulje. Sljedeće je bilo zaista intrigantno jelo, a to je feta sir u bagremovu medu. Zanimljiva kombinacija slanoće feta sira i slatkoće meda dolazi kao komad lisnatog tijesta punjenog sirom. Jako mineralna Malvazija Robija Damijanića berbe 2024. lijepo je pasala. Damijanić je vrlo zanimljiv vinar iz Žminja u Istri, koji je sebe opisao kao cjeloživotnog vinara jer se za vinarstvo školovao osim što je vino i u obitelji. Njegovi su položaji na nadmorskoj visini od 380 metara, gdje je nešto i hladnije pa se takva različitost u odnosu na ostale vinare i vidjela na njegovoj malvaziji.
Zatim su na stol stigle turopoljske štrukle, koje su i inače na meniju restorana, u kombinaciji sa Šiponom 7 Numbers berbe 2024. slovenske Puklavec Winery. Turopoljske štrukle razlikuju se od zagorskih po način razvlačenja tijesta te se prelijevaju vrhnjem. Ove u Hayatu bile su jako lagane, fine, pa je i slovensko vino išlo s njima jako dobro. Nije čudno da se ova vinarija predstavila na ovom događaju jer je vinarija Puklavec, kao i druge vinarije s područja Ormoža, jako poznata u Hrvatskoj.
Glavno jelo bilo je jedan od klasika – juneći obrazi u umaku od suhih šljiva s njokima, uz koje je išao dobro poznat Skaramučin Dingač berbe 2022. Obrazi su se praktično sami odvajali na dodir vilice, dakle odlično su bili skuhani, mekani, umak je bio izuzetno ukusan, ne pretjerane slatkoće, a s dingačem se ovdje nije moglo pogriješiti. Koliko znamo, Skaramuča je vinar trenutačno s najvećim površinama na kultnom položaju Dingač, a ovo vino, iako se čini za sortu mali plavac relativno mladim, već spremno za uživanje. Iako suho, vino je vrlo sočno sa svim odlikama najpoznatije crne sorte u nas.
Na kraju je na stol došla zaista odlična štrudla od jabuka na kremi od vanilije. Meka i ukusna štrudla lijepo je išla s finom kremom koja je teksturom išla više prema preljevu, a sve zajedno skladno se slagalo s vinom Jade Belja napravljenim od izborne berbe graševine i chardonnaya 2023. Belje s novim vlasnikom Podravkom doživljava novi zamah, vinarija je oživjela, u nju je uloženo, a dokaz tom novom momentu je i ovo vino, Žad na hrvatskom. Poluslatka bijela vina u nas recentno imaju jako dobru prođu pa je njegov plasman očito dobar potez vinarije Belje.
Otvori KEKS Pay
