Naslovnica Lifestyle Turistička patrola

Proći će i ovo, to partijanje, vratit će se i cijene, samo treba pričekati da se ispuše taj đir

Na Hvaru je bez 500 kuna teško provesti dan, ono, samo za kavu, sok i sladoled. A limenka Coca-Cole u trafici stoji 40 kuna, previše
31. srpnja 2017. u 14:13 2 komentara 4089 prikaza
HVAR
Foto: Srđan Hebar
Pogledajte galeriju 1/8

Trajekt za Hvar samo što nije krenuo. Posljednja stvar prije nego što ćemo isploviti – na kiosk po cigarete i bocu vode. Kiosk na željezničkom kolodvoru. Ili autobusnom, kako hoćete. U Splitu je sav tranzit unutar nekoliko metara. Bila je, lani, tu u krugu i zračna luka... Hidroavioni.

Turistička patrola Trogir Trogir Retro automobili pričaju kako se nekada putovalo na more, s pohancima na haubi

– Dobar dan – veli prodavač.
Gledam, poznato lice. Tetovaže, kapa na glavi, ogrlice... Znam ga odnekud. Brzo mi sijevne – tata Karabatić! Guglat ću kasnije ime Ivica Karabatić. Otac slavne Ave, eto, radi na kiosku Tiska... Kupujem kod njega, razmijenimo par rečenica, nešto o požaru, no u razgovor se ubacuje gospođa. Ona ništa ne kupuje, tu je zbog – njega.
– Joj, danas je meni tako vruće, a kako je tebi? – ispituje ga nježnim glasom.
On ne trza. Gospođa u 50-tima se trudi, nešto bi mu se približila, ali on sav u poslu.
– Evo, mladiću, sritan put – kaže meni Karabatić. Tih par kuna s njegova kioska sat vremena kasnije postaje – trivijalno. Neprimjetno.

Kafić za domaće

Na Hvaru, brzo to shvatim, bez 500 kuna teško ću provesti dan. Ono, za kavu. I sok. Sladoled. Pa opet na bankomat. Ali ne, tražim rješenje. Mora ga biti.
– Čuj, ima li gdje kave za 10 kuna – pitam konobara na rivi. Kod njega je – 14. Drugdje i 20.
Hvar je skup. Pizza, ali komad, ono jedna šnita – 80 kuna. Pivo 55? Bio sam u Stockholmu i Göteborgu, to su te cijene...
– Ima, idi u Rintintin. Tamo mi domaći odlazimo.
Nije daleko, odmah iza crkve. Kod Matka.
– Pikado jednu kunu, decilitar vina šest kuna, kava sedam... – nabraja mi. On s jedne strane šanka, ja na barskoj stolici. Čini se normalno, zar ne? Ali ovdje su te cijene egzotika. Pa limenka Coca-Cole u nekoj trafici, još ne radi ni celebrity osoba u njoj – 40 kuna. Limenka, 0,33. Ljudi moji... Previše je. Strancu možda nije, ali mi domaći ovdje se osjećamo kao stranci. Pa tko si to može priuštiti...Ma čovjek bi Matku stisnuo ruku, tako jeftino nije kod mene u kvartovskom kafiću na Trešnjevci.
– Litra vina, našeg domaćeg, svirče, ti je 60 kuna – veli on. Okrenem se, terasa mu puna.
– Idi u Galeb, cijene su im iste kao kod nas. Ali zaboravi centar, tamo nećeš pronaći ništa jeftino.
Oko nas sve domaći gosti.
– Stranac mi uđe, eventualno, ako želi na WC. I to je to... A mi ti radimo cijelu godinu, jedini smo kafić koji radi non-stop. I nas stranci previše ne zanimaju.
Pelinkovac, pitam ga za cijenu. Kopam, da nađem nešto astronomski, hvarski...
– Pelin? Deset kuna – nastavlja Matko. Ne da se. Ovo je egzotika!
– Do kud smo došli, da se divimo kavi za sedam kuna – kažem.
– Čuj, zadnjih pet-šest godina cijene su kod drugih otišle u nebo. A da te ne oderu, moraš otići... – priča pa zastane.
– Vidiš cestu. E kreni cestom od centra i, kamo god dođeš, cijene će biti normalne – poentira on.
Pozdravljam ga i spuštam se u grad. Teško je pronaći domaćeg. Hvaranina. Ili su sezonci ili stranci.
– Stihija je... – veli mi jedan. Sjedimo na hvarskom trgu, gledamo tu silnu mladost koja prolazi, koja ostavlja tisuće kuna, koja troši kao pijani milijarderi.
– Eto ti, prvi kafić koji je bio u Hvaru, a vlasnik mu je bio Miko Zaninović, ti nije imao ni ime jer bio je jedini! – govore mi domaći.
Je l’ živ, pitam?
– Naš Miko? Naravno!
Kamo ovo vodi? Pijani milijarderi, hoće li dolaziti zauvijek?
– Proći će ovo, znaš... To je kao neki trend, moda, to partijanje, ta akcija, te cijene. Vratit će se sve na staro, treba pričekati, da se ispuše taj, kako bismo mi rekli – đir....

Smetao mu čempres

Ostavljamo se novca, nije sve u novcu. Prebacujemo na šalu. Netko se sjeti anegdote stare dva dana. S vjenčanja u franjevačkom samostanu.
– Eto, ove subote. Mislim da je bila Finkinja, a on Šveđanin. I pazi, molim te, što su oni htjeli učiniti. Tamo raste stari čempres, ima i 500 godina, tek kad njega vidiš shvatiš što je vrijeme, što su stoljeća... – govore domaći.
I, što je bilo?
– Taj mladoženja, izvukao neku pilu, da će on otpiliti jednu granu jer mu, eto, smeta za kadar s vjenčanja! A čempres zaštićen, nema tko ga nije zaštitio od nadležnih službi. A ovaj ‘oće rezat. Pa svećenik je skoro pao u nesvijest.
I što je bilo, nastavljam.
– Ništa. Zaustavili luđaka. A on se još kasnije žalio, pazi, da su mu pokvarili svadbu, njegov dan.
Vadim mobitel, na brzinu računam, 500 puta 365.
– A čempres star 182.500 dana. A njemu, eto, pokvarili jedan dan...
– Baš tako!
Jedan se sjeti druge anegdote.
– Eto, tu na rivu, u Carpe Diem, došao neki djedica. Išao na brod pa sjeo popiti kavu. I donesu mu račun, ne znam, recimo 25 kuna, a deda izvadio 6 kuna. I rekao konobaru: “Evo ti za kavu, a ovo ostalo... to je netko nešto drugo pio!”

turizam MOBILNOST I TURIZAM Turisti u Hrvatskoj cijene i vole kad im je sve na dlanu Taverna Riva Ribu kupuju od domaćih ribara, a pjat mora biti pun Split, Buffer Fife Buffet Fife Pašticade ne smi falit, a nikad tu neće biti pizze

Ukupni poredak

1. Zadar 91
2.Hvar 90
3. Rovinj 87
4. Split 87
5. Primošten 86
6. Rab 85
7. Bol 83
8. Šibenik 83
9. Trogir 83
10. Pula 82
11. Biograd na moru 81
12. Poreč 81
13. Novalja 80
14. Punat 80
15. Rijeka 80
16. Vir 79
17 Cavtat
18. Dubrovnik
19. Krk
20. Makarska
21. Orebić
22. Vela luka
23. Vis

Što posjetiti

Pivnica Vunetovo
Poljakinja Anna Tuszynska jedina je pivarica na hrvatskim otocima. Njezina je mala pivnica na kraju grada, lako ju pronaći, a piva su posebna. Zovu se Saison dekot, Aljaški mrgud, a posebna je priča pivo Hvarska medicina jer ima sedam ljekovitih trava koje sami skupljaju. Tko pogodi tri vrste trave – pivo je besplatno!

Pakleni otoci
Brodovi voze iz centra Hvara, kupača je mnogo i to je izlet koji će turist – pamtiti. Tko nije bio, mogao bi o tome razmisliti.

Vinska tura 
Hvar je, naravno, poznat po vinima, a postoje i specijalizirani vinski izleti. Dakle, pola dana vas voze od vinarije do vinarije, a vi – isprobavate. Pa ste malo kod Andre Tomića, pa zatim Ive Dubokovića, Tea Huljića (svi iz Jelse), pa nastavljate za Svirče kod Ive Carića, a završavate u najpoznatijoj, u Svetoj Nedjeljki –u vinariji Zlatan otok. Njegov je Grand Cru bio prvi u Hrvatskoj.

Tunel Pitve – Zavala
Nijedan ga vozač neće zaboraviti. Jedna je traka, dug je 1,4 kilometra, nije asfaltiran i nema svjetala. Semafori određuju tko će proći, no stranci se ne drže pravila. Pa se zna dogoditi da morate voziti unatrag... A širok je svega 2,3 metra.

Prednosti i mane

Plus

TRADICIJA I SLAVA – Hvar dogodine slavi, pazite sad, 150 godina turizma. Prvi su došli 1868. godine. To se zove tradicija. I ovo je mjesto simbol Jadrana. Tako je bilo i bit će. Aktualna događanja, partijaneri i visoke cijene neće trajati vječno. Hvar će i za 150 godina biti – hit destinacija..

Minus

CIJENE – Dvije kave 38 kuna. Terasa hotela.
– Može li čaša vode? – pitam konobara. Veli on, pomalo posramljen: “Ne...”. Politika je hotela da vodu možete samo kupiti, u boci. No dečko se dosjetio: Donijet ću ti čašu i led pa odi do WC-a i natoči si sam. Bilo mu je neugodno jer nije fer.

Ukupna ocjena 90

Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš 9
Kvaliteta i raznolikost smještaja 10
Kvaliteta ugostiteljske ponude 9
Gostoljubivost i susretljivost domaćina 10
Večernja zabava i provod 10
Kulturni sadržaji 9
Rekreativni sadržaji 9
Faktor opuštanja 6
Izgled  plaža 10
Opći dojam 8

Elipso

  • serđo12:

    Grad Hvar ovog ljeta zasluzuje najvisu ocjenu,osim sto mu fali jos par tuseva i WC a na plaži kao u nasoj sjevernijoj zupaniji!