Hrvatski ovčar, poznat i kao bujtar, pulin, ćuko ili garo, ovisno u kojem dijelu zemlje ga sretnete, stoljećima je čuvao hrvatska dvorišta i stada, a nedavno je dobio posebno priznanje. Naime, tradicija uzgoja i suživota s hrvatskim ovčarom upisana je u Registar kulturnih dobara RH i zaštićena kao nematerijalno kulturno dobro. Time se, uz pasminu, čuva i znanje ljudi koji su je oblikovali, prvenstveno u Slavoniji, Srijemu i Baranji, a kasnije i drugim dijelovima zemlje, i to od načina rada sa stokom do svakodnevnog života na seoskim imanjima.
Ove jedinstvene pse prepoznat ćete po crnoj boji te valovitoj i kovrčavoj dlaci. Hrvatski ovčar nije velik. Najčešće je na donjoj granici srednje visine, mišićav, s gustom poddlakom, idealnom za rad na otvorenom u svim vremenskim uvjetima. Glava i noge prekrivene su mu kraćom dlakom, dok je tijelo obraslo duljom, a upravo ta 'radna frizura' čini ga otpornim, ali i posebice simpatičnim.
Uz njegove izvanredne fizičke sposobnosti, poseban karakter je ono što su stočari generacijama najviše cijenili kod ove domaće pasmine: pametan je, brz, izdržljiv i izrazito radišan. Ima snažan ovčarski nagon pa može okupljati i usmjeravati stoku, a ujedno je i dobar čuvar koji će upozoriti na svaku promjenu u dvorištu. U kućnim uvjetima pokazao se kao privržen i odan obitelji, ali treba mu kretanja, zadataka i dosljedan odgoj. Bez toga zna postati nemiran i 'inventivan' na svoju ruku.
Zanimljivo je da ga mnogi opisuju kao psa koji 'čita' čovjeka. Brzo ulazi u rutinu i odlično reagira na pohvalu, ali teško podnosi grubost. Najsretniji je kad mu se postave jasna pravila i uloge: čuvanje dvorišta, rad s ovcama ili barem svakodnevni trening. Zbog sklonosti lajanju korisno ga je odmalena učiti sa bude smiren kad se to od njega zahtijeva te socijalizirati ga s ljudima i drugim psima. Zbog svoje energije bolje se snalazi u kući s dvorištem nego u stanu, osim ako mu osigurate puno kretanja i mentalnih zadataka.
U uzgoju je važan balans: zadržati radne osobine, stabilan temperament i tipičan izgled. Zato su presudni odgovorna selekcija, rana socijalizacija i poticanje radnog nagona kroz igru i trening. Dlaku je dobro redovito raščešljavati, osobito u vrijeme linjanja. No, najveću 'njegu' zapravo traži njegova glava odnosno vrijeme provedeno u učenju, radu i zajedničkim aktivnostima.
Stoga, ako razmišljate o hrvatskom ovčaru kao kućnom ljubimcu, dobro je unaprijed znati da s njim ne dobivate 'ukrasnog' psa, nego partnera koji traži uključenog vlasnika. Ako svom ljubimcu svaki dan ponudite dovoljno kretanja, jasna pravila i zadatke koji ga mentalno troše, nema sumnje da će vam on uzvratiti nevjerojatnom inteligencijom, budnošću i, što je možda i najvažnije, iskrenom odanošću.
Otvori KEKS Pay
Preglasni.