S obzirom na to da u Klani više nema restorana, najbliže opcije bile su nam Viškovo ili Rupa, za koju se i odlučujemo pa za nekoliko minuta stižemo do tog pograničnog naselja i odredišta, puba CarpeDiem. Smještamo se u prostranu i ugodno uređenu unutrašnjost te uzimamo jelovnik bez velikih očekivanja. Hladna predjela, jela s roštilja, pizza i kolači jednostavna je ponuda hrane. Komentiramo kako su cijene normalne. Srdačna prema gostima, konobarica Sara Ignjatović preporučuje nam i toliko uvjerljivo, a nenametljivo, hvali meso, da jedno od nas odmah poklekne, dok je drugi izbor bila gurmanska pizza, s mascarponeom, slaninom i artičokama. Sara znalački objašnjava zašto je i to dobar izbor, a mi je pozorno slušamo i vjerujemo u sve što kaže.
Lijepo servirano jelo ubrzo stiže. Prvi zalogaj nas oduševljava. Hrana je zbilja ukusna i CarpeDiem uistinu nudi vrijednost za novac. Nakon što smo pojeli, Sara nam predlaže da kušamo kolače i kaže kako su fantastični. Poslušali smo je jer ona zapravo cijelo vrijeme govori sve ono što želimo čuti. Kolači su bili upravo onakvi kao što ih je opisala. Komentiramo kako je sva hrana doista ukusna pa si priznajemo da je pokraj ovog puba bio restoran lijepo uređene vanjštine, sigurno bismo odabrali njega i vjerojatno – pogriješili. Jer vanjština, pokazalo se to tko zna koliko puta, zna gadno prevariti.
Tako je i s CarpeDiemom, u koji smo ušli bez ikakvih očekivanja da ćemo pojesti nešto dobro, na kraju smo jeli odlično, a kad smo poslije pregledavali – sve odreda sjajne – recenzije i hrane i zaposlenika, postalo nam je jasno da je to ovdje standard. Prije no što smo otišli, upitali smo Saru koliko dugo radi u CarpeDiemu, s obzirom na to da tako uvjerljivo prezentira sve s jelovnika, uvjereni kako je sve kušala tko zna koliko puta. Očekivali smo da će se njezin staž u tom pubu mjeriti u godinama, no iskreno nam je odgovorila da je tu tek – dva dana. Kolače nije ni kušala.
