Što znači biti žena na čelu institucije i osjećate li dodatnu odgovornost upravo zato što ste žena?
Biti na čelu institucije za mene znači veliku privilegiju s punom sviješću da je to vođenje koje ostavlja trag. Ne doživljavam to kao teret, nego kao priliku da pokažem da se stručnost, otvorenost i suradnja mogu spojiti u učinkovito vodstvo. Osjećam odgovornost, ali ne zato što sam žena, nego zato što sam na čelu institucije od javnog interesa. A ako pritom moj primjer može osnažiti druge žene – to doživljavam samo kao dodatnu vrijednost, nikako kao pritisak.
Koji je dio posla ravnateljice ''nevidljiv'', a zapravo presudan?
Voditi ovako veliki kolektiv nije nimalo jednostavno i mislim da dobar menadžer ponajprije treba biti dobar psiholog. Slušanje, razumijevanje ljudi, individualan pristup te sposobnost da se prepozna i izvuče maksimalni potencijal svakoga od njih, ključ su uspjeha, kao i shvaćanje da je vodstvo maraton, a ne sprint. Ta uloga podrazumijeva mnogo strpljenja jer se učinci pojedinih odluka ne vide odmah, no dugoročno čine razliku. Kad bih morala izdvojiti jedan nevidljivi kotačić, to bi bile analize i procjene koje prethode svakoj odluci i koje su ključne da bi odluke bile ispravne te su proces koji se ne vidi na van.
Ima li neka žena koja vas je inspirirala i pomogla vam na vašemu profesionalnom putu te kako vi danas uzvraćate tu podršku?
I privatno i poslovno okružena sam ženama. Naime, imam četiri sestre te sam imala priliku i unutar vlastite obitelji svjedočiti ljepoti i snazi ženskog kolektiva te razviti svijest o tome koliko ta podrška i razumijevanje znače. I na mojemu profesionalnom putu bilo je mnogo žena koje su vjerovale u mene možda i prije nego što sam ja sama potpuno vjerovala. Danas tu podršku vraćam tako da otvaram prostor drugima, potičem njihov razvoj i nikad ne zaboravljam koliko znači ohrabrenje u pravom trenutku.
Kad govorimo o generacijama statističara – što su žene donijele struci?
U Državnom zavodu za statistiku ima vrhunskih stručnjaka, kako ženskih, tako i muških, pa je možda nezahvalno izdvajati bilo koga. No, kad bih baš morala istaknuti žene, rekla bih da njih uz analitičku preciznost, visoku razinu organiziranosti i sposobnost multitaskinga odlikuje i sposobnost sagledavanja šire slike te usmjerenosti na detalje. Važno je istaknuti da nije riječ o isključivim razlikama, nego o tendencijama koje se prepoznaju u praksi. No dobitna kombinacija u biti je sinergija različitih stilova rada i vještina.
U DZS-u žene čine tri četvrtine zaposlenika. Kako izgleda vođenje pretežno ženskoga kolektiva?
Vođenje kolektiva ne doživljavam kroz prizmu spola, nego kroz profesionalnost, znanje i odgovornost ljudi s kojima radim. Državni zavod za statistiku vrlo je dinamično okružje puno svakodnevne komunikacije. Važno je imati jasne ciljeve i definirane uloge te upravo ta kombinacija – otvoren dijalog i jasno postavljeni okviri – omogućuje najveću učinkovitost sustava u cjelini, neovisno o tome čine li većinu žene ili muškarci.
Postoji li trenutak u karijeri kad ste posebno osjetili snagu ženske solidarnosti?
U trenucima velikih profesionalnih izazova, kad podrška nije bila formalna, nego ljudska. Tada shvatite koliko znači mreža povjerenja. Te geste nisu glasne, nego tihe, a ogledaju se u preuzimanju dijela tereta kad je najpotrebnije. Tada na scenu stupa ženski senzibilitet i naša sposobnost da prepoznamo te momente, nesebično pomognemo i zajednički preuzmemo odgovornost za javnu ulogu koju imamo.
Postoji li savjet za koji biste voljeli da ste ga dobili prije?
Upravo u činjenici da ne postoji priručnik i da nemamo sve odgovore leži ljepota profesionalnog razvoja i napretka. Ne morate znati sve unaprijed. Rast dolazi kroz iskustvo, a ne kroz savršenstvo.
Kad je riječ o ravnopravnosti spolova, kako statistika pomaže da se manje teoretizira, a više djeluje u praksi?
Statistika daje činjenice. Kad imate podatke, rasprava prestaje biti apstraktna, a odluke postaju mjerljive i odgovorne. Podaci jasno, nedvosmisleno pokazuju gdje postoje razlike i time stvaraju čvrste temelje i argumente za konkretne mjere.
Poruka ženama koje razmišljaju o karijeri u podacima, što je važnije – poznavanje matematike i statistike ili znatiželja i hrabrost?
Znatiželja i hrabrost. Matematika se uči, tehnička se znanja nadograđuju, ali pitanja zašto i kako pokreću cijelu priču. Naravno da je matematika važna, ona je temelj struke, ali nije jedini preduvjet za uspješnu karijeru u području podataka i statistike. Bez unutarnje motivacije i interesa teško je dugoročno zadržati profesionalnu energiju. Znatiželja je ono što potiče učenje, a u području koje se stalno metodološki i sadržajno mijenja, upravo je spremnost na kontinuirano usvajanje novih znanja presudna.
Izvor: Državni zavod za statistiku