U programu pod naslovom Glazbeni globus publika festivala ZagrebDox imala je priliku pogledati svjetsku premijeru dokumentarnog filma "Svijet Arvoa Pärta" (That Pärt Feeling – The Universe of Arvo Pärt) nizozemskog redatelja Paula Hegemana. Zagreb je tako pretekao Amsterdam, gdje je film prikazan večer kasnije.
Skroman i samozatajan čovjek
- Kada sam organizatorima ZagrebDoxa rekao za amsterdamsku premijeru, oni su moj film stavili u svoj program dan ranije. Nije mi zbog toga krivo, naprotiv, to mi je kompliment – rekao nam je u telefonskom razgovoru Paul Hegeman. Iskusni i poznati dokumentaraist u svom opusu već ima nekoliko zapaženih filmova na glazbene teme. U dva filma bavio se izuzetno živom i raznolikom glazbenom scenom Malija i zapadne Afrike, a zabilježio je kamerom i godinu dana u životu i radu legendarnog nizozemskog orguljaša i dirigenta Tona Koopmana. Hegemanova ideja o filmu o Pärtu sazrijevala je više godina i prvotno ga je želio snimiti za vrijeme snimanja nekog novog albuma s njegovim djelima. Međutim, u rasporedu vrlo aktivnog 83-godišnjeg estonskog skladatelja već dulje vrijeme nema snimanja, pa je Hegeman odlučio iskoristiti Pärtov dolazak u Nizozemsku kamo je došao raditi s Amsterdamskim oktetom violončela, sjajnim ansamblom mladih glazbenika o kojima je također snimio dokumentarac.
Sam Pärt u filmu malo govori, osim dok daje upute i dijeli svoje dojmove s glazbenicima, ali zato su upravo dragocjeni prizori u kojima gledamo njegovo lice, reakcije i glazbeničku strast vidljivu dok sluša vlastitu glazbu.
- Snimao sam, naravno, i razgovore s Pärtom, ali kroz njih bi publika puno manje doznala o kakvom se čovjeku i umjetniku zaista radi. Za mene su zato najljepše višeminutne sekvence koje prikazuju njegove reakcije na glazbu. Ponekad se vidi kako je ljut, čak i šokiran kada nešto ne zvuči onako kako je on zamislio, ali sama bit njegove osobnosti je radost koja ga preplavi i zahvalnost glazbenicima za svaki uspjeli trenutak izvedbe. On je vrlo skroman i samozatajan čovjek pa ga mnogi zamišljaju kao nekog redovnika ili pustinjaka, ali on to uopće nije. Kada sam prvi put sjedio pokraj njega na probi u jednoj amsterdamskoj crkvi on mi se vrlo brzo počeo vrlo prisno obraćati. Vrlo je srdačan i druželjubiv, a to se odlično vidi i u trenucima druženja s mladim glazbenicima, dok s njima razgovara, ruča. On jednostavno voli živjeti u svom svijetu u čijem je središtu glazba – ispričao nam je Hegeman.
- Razgovori s Pärtom bili su mi važni zato što su potvrdili sve ono što mi je moja intuicija govorila o njemu, a iz njih sam u film uvrstio jednu njegovu izjavu koja podvlači bit svega i zato sam je stavio na sam kraj filma, iza odjavne špice. To su rečenice o tome kako je bit glazbe da se ljudi, da bi je stvarali i uvijek iznova rekreirali moraju okupiti i činiti to zajedno. Za mene su te riječi ujedno i kritika ovog našeg neoliberalnog društva koje potiče egoizam u ljudima – govori Hegeman.
Glazba prati krajolike
Osim bliskog upoznavanja samog Pärta, autoru je snimanje filma obogatilo i prijateljstvima s umjetnicima koji su o njemu govorili, poput dirigenta Tönua Kaljustea, Pärtovogo zemljaka, prijatelja i susjeda ili slavnog češkog koreografa Jiřija Kyliána.
Hegeman je u svoj film, pokazujući univerzalnost Pärtove glazbe, sjano uklopio i materijal snimljen u Kongu za nagrađivani film "Felicite" Alaina Gomisa, u kojem Pärtova glazba u izvedbi jedinog simfonijskog orkestra u tom dijelu Afrike također ima središnju ulogu.
- Pärtova glazba iskorištena je u preko sedamdeset igranih filmova, a jednako često za njom kao podlogom posežu i autori dokumentarnih filmova. U jednom trenutku i ja sam se bavio mišlju da Pärtovu glazbu spojim s lijepim i uzbudljivim krajolicima, a pošto sam u to vrijeme bio u Portugalu proveo sam tamo čitave dane opsesivno, poput luđaka, snimajući prirodi. A onda sam shvatio koliko je to nemaštovito i uvidio kakav je to kič. Lice Arvoa Pärta daleko je zanimljivije i svakako mnogo više govori o njemu nego pejsaži, pa makar bili iz njegove domovine Estonije – kaže Hegeman, koji s Pärtovom glazbom voli započeti svaki dan.
- Pärtova glazba za mene je svjetlo, duhovnost, nešto čudesno između neba i zemlje. Kada je slušam ujutro, osobito ovih dana kada se osjeća dolazak proljeća, svijet odjednom postane mjesto u kojem je sve u redu.
