U Galeriji Kranjčar otvorena je izložba "Gledam i ponavljam" mlade slikarice Albe Miočev. Ciklus je nastao posebno za ovaj prostor, na njemu, već standardno za Albino slikarstvo, nema ljudi i oni se naslućuju tek kao promatrači.
– Bilo bi čak ishitreno ustvrditi kako na slikama dominira ikakav prizor ili motiv – kazao je kustos izložbe Vanja Babić pa nastavio: – Ipak, radi se o slikama koje nipošto nisu apstraktne. Čini se kako je Albi ovoga puta pošlo za rukom dočarati vizure same po sebi, dakle njih kao takve, u ulozi jedina stvarna motiva. Na njezinim slikama prepoznajemo, dakako, nekakvu ogradu, neki stilizirani i simetrično "razlomljen" automobil ili pak jasne naznake krajobraza. Ali svi nabrojeni elementi ne posjeduju konvencionalne sadržajne karakteristike, oni imaju ulogu svojevrsnih katalizatora posredstvom kojih će se rađati slikaričine subjektivne vizure što izviru iz njezinih sjećanja na vlastito djetinjstvo. Sjećanja na naivne igrice tijekom kojih bi kroz neke napukline ili procjepe promatrala okolni svijet, iz njega se na određeni način izdvajajući te tako "bildajući" svoju dječju samosvojnost. A ono što "neutralnim" promatračima tih slika preostaje, jest osvijestiti svoj pogled na Albine odavna minule vizure.
Alba Miočev rođena je 1994. godine u Zadru. Za studija na ALU u Zagrebu jedan semestar provela je i u sklopu Erasmusa na Ulster sveučilištu u Belfastu, a potom i na rezidenciji u Berlinu. Osim klasičnog slikarstva, bavi se i slikanjem murala.
Čini se kako je Albi ovoga puta pošlo za rukom dočarati vizure same po sebi, dakle njih kao takve, u ulozi jedina stvarna motiva, kaže kustos izložbe Vanja Babić
