Povodom nedavno otkazanog festivala Oglede, koji se trebao održati u Velikoj Gorici, kontaktirali smo našeg performera s berlinskom adresom Sinišu Labrovića. Organizatorice su, podsjetimo, prvo rekle da se on u cijelosti otkazuje zbog zabrinutosti za sigurnost izvođača i publike, a kasnije su i pojasnile da je Labrovićev najavljeni, a nikada izvedeni performans nekome van organizacijskog tima bio dovoljno sporan da na njih krene vršiti pritiske.
Organizatorice festivala Oglede rekle su da je on otkazan zbog pritisaka i pokušaja cenzure vašeg performansa "Zastave svih zemalja, ujedinite se". Znate li tko je vršio pritiske na njih? Je li netko prijetio i vama izravno?
Žao mi je zbog otkazivanja festivala Oglede na kojemu sam sudjelovao u njegovoj prvoj godini, tada je sve bilo sjajno pa sam se veselio novoj suradnji. Još više mi je žao zbog stresa i straha koji su organizatorice pretrpjele, a zahvalan sam im jer su stale u obranu slobode izražavanja i jer su iznijele pravi razlog – detalji su jako važni da bismo uopće znali o čemu pričamo i s kakvim opasnim praksama smo suočeni. Detalji priču čine živom. A zadovoljavaju i našu znatiželju. Cijelu noć između apstraktnijeg otkazivanja i detaljnije objave razloga proveo sam u nesanici misleći se šta je sve moglo biti, plašeći se čak da nisu zombiji ili kakva izvanzemaljska invazija u pitanju. Ovo što su napravile je jako hrabro. Odrastao sam na selu i u susjedstvu samodovoljnog gradića pa znam što ta gesta otkazivanja znači. Tko je točno, likom i djelom, vršio pritiske ostavio bih organizatoricama da otkriju ako to nađu plodonosnim. Ali mogu kazati na koga sumnjam – izgleda da se radi o dobro organiziranoj i sveprisutnoj bandi jer je na njih oko slične stvari već posumnjao i naš najprevođeniji pisac i “klasik” Miljenko Jergović – sumnjam, dakle, na Andreja Plenkovića i Davora Božinovića. U ovom slučaju, ipak, skup ozbiljnih indicija ukazuje i na trećeg čovjeka, ne onog Carola Reeda: navodno je pritiske vršio i čovjek imena Franjo Tuđman. Tko su ti ljudi ne znam, ali navodno je motiv “brisanje tragova i skretanje pažnje s nezapamćene pljačke”. I pazite šta mi još javljaju moji izvori - riječ je o pljački koja, navodno, “još traje”. Pa se pitam ima li Hrvatska policiju i Ministra unutarnjih poslova, šta radi Državni odvjetnik?! Naravno, pitam se retorički – znam da ima. Meni izravno nije nitko prijetio.
O čemu se radi u vašem performansu? Kome bi on mogao biti sporan?
Performans s naslovom “Zastave svih zemalja, ujedinite se” tematizira moj rad kao njemačkoga gastarbajtera, a bome i rad nekih domaćih gastarbajtera u Hrvatskoj. Rad je trebao biti tema i cijelog festivala Oglede. Konkretne detalje performansa bih zatajio jer se neskromno nadam njegovoj izvedbi, a o mogućim značenjima organizatorice i ja smo zapisali ovo: “Parola „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“ obilježila je politiku 20. stoljeća, ali u zemljama koje su se nazivale „radničkima“, radnici nisu imali stvarnu moć, već su, uz druge društvene skupine, bili podložni autoritarnim i dikatatorskim (zlo)djelima. Paradoksalno, sindikalna udruživanja u kapitalističkim društvima često su donosila konkretnija poboljšanja. Ipak, ta je parola potaknula i druge potlačene skupine da se bore za svoja prava – kolonizirane narode, žene, LGBTQ+ zajednicu... - često uz značajne pobjede… No, ni jedna od tih pobjeda nije konačna: svjedočimo smanjivanju, pa i ukidanju već stečenih sloboda. Eksploatacija, rasizam, mizoginija, homofobija i kolonijalne prakse ne nestaju, već poprimaju nove oblike. Jedno od takvih lica jest i ksenofobija, strah i mržnja prema strancima. Sve te politike mogu se svesti na simbol zastave - unificiranog i vječnog identiteta koji ne priznaje razlike. Diljem svijeta zastava ponovo postaje sveta, a promotori zastava rade nam o glavi. Zato bi se u društveno i političko polje trebale ponovo vratiti prakse koje afirmiraju solidarnost "slabih" i uzajamnost potlačenih, a kontra obožavanja zastave i njenih nasilnih, unificirajućih, porobljivačkih i mrziteljskih politika.” Naravno, odnosi li se išta od toga na konkretnu izvedbu, ili nešto potpuno drugo, treće ili stoto, nadao sam se da će “zaključivati” velikogorička publika. Nije mi bilo suđeno tamo, ali nada ostaje živa za neko drugo mjesto i vrijeme.
Zadnjih tjedana u zemlji vidimo niz pokušaja da se uguše kulturne manifestacije. Kako to komentirate? Što mislite, zašto baš sada imamo novi porast pritiska na umjetnike?
Koliko se sjećam, jedan od najvažnijih ciljeva i motiva Domovinskog rata bila je borba za slobodu, a ona je uključivala i slobodu mišljenja i izražavanja, temeljnu demokratsku vrijednost. Zašto neki danas pljuju na žrtvu naših branitelja i kvarno falsificiraju njihove ciljeve zagovarajući jednoumlje, nasilje i strah, umjereno mi je nejasno. Ne tvrdim, ali se priča da u Hrvatskoj raste inflacija, da je stanovništvo desetkovano iseljavanjem, da su uništene poljoprivreda, industrija, školstvo, zdravstvo, mediji, da je zemlja nesmiljeno opljačkana i da su korupcija i s politikom povezani kriminal na neviđenoj razini. Ima nekih koji tvrde da uskoro dolaze još gora vremena jer će prestati dotok europskog novca. Neki upućeniji u povijest kažu da u takvim vremenima oni na vlasti, moćni i privilegirani moraju naći žrtveno janje, Pedra kojeg bi vješali, da nastaje utrka za neprijateljima. Naravno, dobro je da je neprijatelj blizu, ali da “nije naš”, da bude u manjini i nezaštićen, a pomalo i čudan i stran “običajima” većinskog stanovništva. Na takve se onda pokreće hajka, demonizira ih se i dehumanizira jer njihovo eventualno zatiranje ne smije biti doživljeno kao zločin, za njih ne smije biti milosti. Neki kažu da u takvim vremenima mete često postaju “nečedne” i nepokorne žene, oni koji prakticiraju manjinske ljubavne prakse, oni druge vjere i druge boje kože,kao i oni koji prakticiraju “opskurne” i začudne kreativne i mislilačke prakse (padaju mi na pamet praktikanti “izopačene umjetnosti” iz Trećeg rajha), ponekad i oni s drugačijim fizičkim i psihičkim “postavkama” od onih koji sebe vide kao “zdrave i normalne”, a tu može ući i politička “opozicija” – dakle, cijela paleta “slabih”…
E, sad, da li je tako u Hrvatskoj, ja ne znam… Ali znam i siguran sam da će u zaštitu tih slabih prvi stati naši branitelji iz Domovinskog rata jer u njima živi taj plamen časti obrane nezaštićenih i da podlacima plan neće uspjeti. Hrvatska će biti slobodna, kreativna i ponosna na sve svoje razlike jer ljudi su bića razlike, sinonim za sam život je razlika i razlike su hrvatsko bogatstvo! Živjela Hrvatska! Živjele razlike! Živjela sloboda! Živio život!
Otvori KEKS Pay
Gospodinu odmah dati 3000 eura za performans i početi mu uplacivati za staž na račun svih nas zahvalnih poreznih obveznika.