Više od 1500 lutaka... toliko broji njegova impresivna zbirka. Pred okom kamere kreće se polako, nasmijan je i spokojan. Možda to i ne bi bila vijest da ovaj vremešni kolekcionar nije Meir Amit osobno, nekadašnji šef Mossada, izraelske tajne službe, bez premca, najtajnije među obavještajnim zajednicama. U dubokoj jeseni života odškrinuo je vrata svojeg doma i neke od svojih najskrivenijih tajni, mnogo važnijih od kolekcije lutaka, prvi put podijelio s javnošću. Zapravo, s hrvatskim redateljem Jakovom Sedlarom koji ga postavlja u središte svog dokumentarnog filma "Nema više heroja – priča o Meiru Amitu", čija je projekcija zakazana ovih dana, 24. prosinca u Tel Avivu.
"Čovjek bez lica"
Projekciji će prisustvovati brojni ministri izraelske vlade, kao i kompletno vodstvo Mossada te brojni prijatelji jedne od najvažnijih osoba u povijesti te tajne službe. O Amitu je napisano i nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija "Čovjek bez lica", no Sedlarov film jedini je ikada o njemu snimljen. Jedino je njemu iznio detalje velikih akcija službe kojoj je bio na čelu u najkritičnije vrijeme stvaranja izraelske države, od 1963. do 1968. , a jedan od sugovornika u filmu je i Shimon Peres, bivši izraelski predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir. Na projekciji će sudjelovati i Rafi Eitan, dugogodišnji Amitov prijatelj i od svih nekadašnjih agenata Mossada njihov najslavniji operativac, vođa operacije koja je okončana stavljanjem lisičina na ruke Adolfa Eichmanna. Svi će biti ondje, ali ne i Meir Amit koji ovu projekciju zbog svoje visoke dobi, na žalost, nije dočekao. Razlog više što dokumentarni film Jakova Sedlara postoji jedino i uistinu vrijedno dokumentarno svjedočanstvo o jednom iznimnom životu.
Kako je uopće pristao na takvu avanturu, posve atipičnu za branšu kojoj je posvetio cijeli svoj životni put? Motiv njegova razotkrivanja zacijelo nije dar iz Hrvatske: pet lutaka odjevenih u narodne nošnje iz nekoliko naših regija, što mu je poklonio Sedlar.
– Premda sam ga poznavao godinama i premda mi je već ranije povjerio poneki detalj "za moje uši", zbog pravila službe Amit uopće nije bio sklon snimanju. No naposljetku je pristao nakon što je odgledao moj dokumentarac o Mottiju Hodu, osnivaču izraelskog ratnog zrakoplovstva, u kojem su govorili Ariel Sharon, Ezer Weizman i Shimon Peres. Jednog je dana rekao: "Dođi, spreman sam". Bio sam oduševljen. Dotad sam čitao brojne knjige o Mossadu, mahom je to zanimljivo štivo, ali čuti iz prve ruke o toj službi, iznutra, iz usta prvog čovjeka Mossada... neprocjenjivo je – kaže Jakov Sedlar otkrivajući da je snimanje trajalo tri mjeseca, na lokacijama u Amitovu domu i Memorijalnom centru Mossada koji danas nosi njegovo ime.
– Meir Amit bio je jedna od posljednjih živućih legendi Izraela, čovjek koji je svoj život posvetio izgradnji i očuvanju izraelske države, vrlo neobičan, silno zanimljiv čovjek i sjajan lik. Mrzio je svaku pompu, svaki glamur. Bio je miran i sabran, jednostavan čovjek koji je obavio iznimno važne zadatke za Izrael, u tišini... – govori redatelj, dodajući kako se tijekom krize s Iranom više od stotinu puta našao se sa šahom Rezom Pahlavijem te s kurdskim vođom Mustafom Barzanijem.
U filmu, pak, prvi put govori o svome životu, a u jednoj od prvih scena doznajemo da pušenje – nije štetno. Njemu je, naime, spasilo život. U vrijeme dok je služio kao padobranac jedna tabakera smještena pokraj srca spasila mu je život: na njoj se, na tvrdome limu, zaustavio metak. Premda je godinama kasnije prestao pušiti, od tabakere se nikada nije odvajao.
Film je uistinu i Amitovo intimno svjedočanstvo: obavještajac progovara o svojim roditeljima koji su koncem 20-ih stigli iz Ukrajine, o djetinjstvu u kibucu gdje je sreo i svoju buduću suprugu Jonu, o svojim trima kćerima, unucima i praunucima. Pred Sedlarom lista stranice obiteljskog albuma. "Oni su bolji od mene", govori o svojoj obitelji. U vrijeme snimanja filma bili su mu sve. No 60-ih godina bilo je posve drukčije.
Operacija Dijamant
Meir Amit stigao je na čelno mjesto Mossada u ožujku 1963. s pozicije direktora vojne obavještajne službe Aman, s činom generala bojnika izraelskih obrambenih snaga. Po mnogočemu se razlikovao od svog prethodnika, prvog šefa službe Issera Harela: Amit je bio vojnik, strateg, direktan i oštar, za razliku od tajanstvenog Harela, rođenog špijuna.
Većinu svog života Amit je proveo u vojnoj odori, ratujući u odori Izraelskih obrambenih snaga (IDF) u ratu protiv Iraka i Sirije, prijateljujući s legendarnim generalom pukovnikom Mosheom Dayanom, poznatom po "gusarskom" povezu preko oka. U filmu se prisjetio trenutka kada je doznao o novoj dužnosti.
– Bio sam zapovjednik južnog bojišta kada je stigao neki vojnik i donio mi pismo s potpisom Bena Guriona. U njemu je pisalo da sam imenovan šefom Mossada, od sutra. Prihvatio sam bez razgovora, pitanja i objašnjenja – kazao je Amit.
U Mossad je Amit stigao s reputacijom zapovjednika koji je smatrao da mu je mjesto u rovu, na prvoj liniji bojišnice sa svojim vojnicima, nipošto u sigurnosti stožera. Vojnik po vokaciji, brzo se snašao u svijetu obavještajaca. Upravo njemu treba zahvaliti što se ubrzo prišlo novom stilu regrutacije obavještajnih časnika, dotad "posuđenom" od Velike Britanije i SAD-a, kada ih se pronalazilo u redovima društvene elite. Upravo suprotno, Mossad je regrute ubrzo počeo tražiti u redovima vojske, među ročnicima, a posebno na fakultetima i među tek pristiglim židovskim imigrantima iz Europe koji su njegovali zapadnjački stil života.
Dolaskom Amita povećao se i broj žena u obavještajnoj zajednici: smatrao ih je idealnima za tu vrstu aktivnosti. Presudan je u njegovo doba postao ljudski faktor. Na pitanje što agente Mossada čini boljima od drugih službi, u filmu odgovara: njihova odanost. Ipak, najznačajniji podvig službe s Amitom na čelu zasigurno je operacija Dijamant. Tih 60-ih pojavio se tada najnapredniji lovac na mlazni pogon, sovjetski MiG-21, kojim su bile opremljene sve države istočnog bloka, no ne i Izrael. Mossad je u više navrata neuspješno pokušavao doći do pilota koji bi prebjegao s takvomletjelicom. Prigoda se pružila 1964. kada je irački Židov Josef kontaktirao s Mossadom preko izraelskog veleposlanstva u Teheranu nudeći jednu povjerljivu informaciju, dakako, za stanovitu materijalnu naknadu.
Pilot prebjeg
Ispričao im je o poznanstvu s Munirom Redfom, iračkim pilotom kojeg su kočili u karijeri jer je bio kršćanin, pa se povjerio Josefu kako bi volio napustiti Irak. Duge dvije godine trajali su tajni susreti između Mossada i Redfe, a na nekima od tih sastanaka sudjelovao je i Meir Amit osobno. Mossad je pilotu obećao isplatiti milijun američkih dolara ali i prebaciti više od 40 članova njegove šire obitelji na teritorij Izraela. Bio je 16. kolovoza 1966. kada je Munir Redfa onamo preletio MiG-om 21 iz baze u Bagdadu.
– U roku od 24 sata avion je rastavljen i poslan u SAD, a upravo na tim iskustvima Amerikanci su poslije napravili svoje nadzvučne avione. Ubrzo je Amerika preuzela ulogu lidera na tome polju – otkriva Amit u filmu.
Naime, nakon probnih letova Izrael je prepustio MiG svojim američkim saveznicima koji su im zauzvrat ukinuli 20-godišnji embargo na oružje i omogućili Izraelu nabavu američkih zrakoplova Phantom.
A pilot prebjeg? Amit je ispričao Sedlaru da je desetljećima mirno živio u Njemačkoj, pod lažnim imenom, kao vlasnik benzinske crpke koju su mu službe kupile.
– Usprkos uspjesima Amit je bio izuzetno skroman čovjek, među malobrojnima na tako visokim pozicijama koji nikada nije bio upleten ni u kakvu kriminalnu radnju. Jedan od tih iznimnih ljudi koji se nikada nisu našli u središtu korupcijskih afera. To je ta generacija visokih izraelskih dužnosnika, meni osobno fascinantna, jer imaju nešto u sebi, nekog pionirskog idealizma u stvaranju države. Živjeli su kao idealisti i umrli kao sretni ljudi, no iza sebe su ostavili skladnu državu – govori Sedlar.
Drukčiji mentalni kod
Umjesto da zbog silnih stradanja ,zbog pogroma Židova tijekom Drugog svjetskog rata zazivaju osvetu, ti su veliki državnici drukčije gledali na svijet, nastavlja Sedlar.
Glavni izraelski rabin u SAD-u još 60-ih godina ovako je rekao o osveti: imamo najveći broj nobelovaca, imamo tehnički najsavršeniju državu na svijetu i mladu generaciju ljudi koji su u mnogim granama prvi, eto, to je naša osveta. A Meir Amit pripadao je ljudima koji su tako razmišljali, kaže Sedlar, dodajući da je upravo čelnik Mossada, kao jedan od utemeljitelja izraelske države, bio uz Hrvatsku od prvih dana njezina stvaranja.
– Uživao sam slušajući ga, kao i sve starije ljude koji uvijek imaju što reći, mogao sam ga slušati satima. Osobno jako volim kad ljude pokreće strast, osobito u njihovim djelima prema domovini za koju su radili bez primisli današnje logike gdje se sve svodi na profit. Njihov mentalni kod jednostavno je drugačiji – govori Sedlar.
Heroji su to kakvih danas više nema. Uistinu, Amit je radio i na svome obrazovanju pa je doktorirao na Sveučilištu Columbia te se okušao kratko i u politici: obnašao je i funkciju ministra prometa potom i ministra komunikacija u Beginovoj vladi. No ne zadugo.
"Nisam to volio. Politika je prljava i nije za mene", otkriva u dokumentarcu.
Umro je nakon snimanja, u dobi od 88 godina. okružen svojom obitelji, u istoj kući u kojoj je i živio cijeloga života. Nije dočekao filmsku projekciju u Tel Avivu ovih dana, no film je ipak stigao vidjeti. Naime, nakon dovršetka dokumentarca Jakov Sedlar je, prije nego što je film emitiran na jednoj tamošnjoj kabelskoj televiziji, upriličio i jednu intimnu projekciju za zvijezdu svoga filma.
– Bilo je lijepo, okupila se njegova obitelj, prijatelji i dužnosnici Mossada. Film mu se zaista svidio, međutim, na koncu je komentirao ovako: "Previše sam rekao." Iako sam upotrijebio valjda pet posto onog što mi je povjerio – kazao je Jakov Sedlar. A koliko je tek toga moćni ali diskretni šef Mossada i njemu prešutio, nikada nećemo doznati.*
Židovi su općenito jako fascinantan narod od koga se puno toga može naučiti. Često znaju i pretjerati ali valjda sve zbog tog svog nekog specifičnog povijesnog konteksta odnosno njihove neprestane borbe za samoodržanjem. Dalje isto tako mislim da se obaveznoo moraju riješiti i odreći nekih nepotrebnih dogmi i predrasuda naspram drugih naroda, a koje isto tako nepotrebno samo navlače mržnju na njih same. I pored toga svega i dalje vam želim puno uspjeha u svakodnevnoj borbi protiv Arapa.