Čim zakoračite kroz vrata, imate dojam kao da ste se teleportirali u drugu zemlju. Malom trgovinom širi se miris svježeg sudžuka, a na policama se nalaze proizvodi koje u "običnim" dućanima vjerojatno ne biste pronašli. Po ulasku nas dočekuje Milaim Agushi, vlasnik nedavno otvorenog Market Kosova na Aveniji Dubrava.
Nije bilo lako
– Osamnaest godina bio sam u Njemačkoj, a onda sam došao u Koprivnicu gdje sam radio četiri godine. Zatim sam se odlučio preseliti u Zagreb i otvoriti kosovsku trgovinu. Htio sam biti sam svoj gazda. Jedini smo ovakav dućan u Hrvatskoj, a posjećuju nas Hrvati, Albanci, Bosanci... – objašnjava nam Agushi kako je došao na ideju otvaranja marketa. Hrvatskim jezikom malo teže barata pa mu u jezičnoj barijeri i svakodnevnom poslovanju pomaže rođakinja Elza Ismajli, Kosovarka koja je odrasla u Zagrebu. U trgovini zajedno rade svakog dana od 11 do 18 sati, a kupcima nude popularne kosovske proizvode.
U ovom zagrebačkom kafiću doslovno možete na kavicu s Kapučinom. Caka je samo što je Kapučino - piton!– Sudžuk je svakako najpopularniji, imamo ljutu i blagu varijantu. Odličan je kad se sprži na tavi, može se jesti s kruhom, ide i u grah, pripremati se može na bezbroj načina. Važno je naglasiti da je isključivo od govedine i junetine, nema svinjetine. Prodajemo i suho meso, pršut, turski čaj i kavu, kukuruzno brašno, kosovsku Fantu, naš specijalni grah, lokum s orasima i jagodom, Ege Kadaif – posebno tijesto koje ide u razne slastice, papriku u pavlaci, kosovski sir, karamele, deserte, grickalice – nabraja E. Ismajli. Što se tiče cijena, kilogram sudžuka stoji 18 eura, pršut je 31 euro, vreća čaja od 700 grama košta 12, kilogram graha je četiri, a paprika u pavlaci devet eura. Grickalice su po euro do dva, lokum stoji četiri, a litra i pol Fante dva i pol eura. Robu Agashi nabavlja uglavnom iz Kosova, dok dio sudžuka dolazi iz hrvatskih tvornica u kojima rade Kosovari.
– S otvaranjem dućana mi nije bilo lako, znate kakav je problem ovdje birokracija. Ali s poslom nikad nisam imao problema, dolaze nam iz svih krajeva Hrvatske, pa i šire. Reklamiramo se preko društvenih mreža, prvenstveno TikToka i Facebooka. U Zadru je kosovska manjina jaka, stižu nam iz Poreča, pa i Slovenije. Što se tiče Zagreba, također nismo ograničeni samo na Dubravu, kupuju kod nas iz raznih kvartova. Iza četiri popodne, kad se ljudi vrate s posla, dućan je pun – kaže vlasnik trgovine. Tijekom našeg razgovora u dućan je svratila mlada žena koja je došla po teglu karamele, još jednog specijaliteta trgovine.
– Sviđa mi se sve, ali ova njihova karamela mi je posebno draga. Cijene su super, vlasnik je jako ljubazan, same pohvale – kazala je kratko djevojka koja nam se predstavila kao Marija. Agushi također ima samo lijepe riječi za svoje kupce.
Putuje k obitelji
– Ljudi ovdje su prema nama dobri i pošteni, razumiju moj problem s jezikom. Evo, jednom sam prilikom čovjeku vratio 10 eura više ostatka, i odmah je došao da mi vrati novac. Naravno da nije uvijek sve savršeno, ali pamtim samo dobra iskustva – kaže. A osim što susjedima mogu ponuditi proizvode iz svoje zemlje, Elza i Milaim kroz kosovski dućan pokazuju i kako žive pripadnici njihova naroda.
– Mi, kao i Bosanci, imamo tri vjere. Mi smo muslimani pa kod nas nema svinjskih proizvoda. Nama Kosovarima je obitelj jako važna, bliski smo i povezani unatoč kilometrima. Milaim i ja smo u daljnjem rodu. Odrasla sam u Zagrebu pa je moj život nekako pola zagrebački, a pola kosovski. Naš je mentalitet, istina, specifičan, ali ipak smo svi Balkanci. Sličan smo narod i dijelimo mnoge tradicije. Naravno da poštujemo sve druge narode, posebno tu u Dubravi gdje ima više manjina – napominje E. Ismajli. Agashi kaže da se na život u Hrvatskoj dobro prilagodio premda mu, dodaje, nedostaje obitelj u rodnoj zemlji.
– Žena i djeca su mi još u Kosovu, ali teško ih je dovesti ovdje zbog papira. A volio bih, život je tamo skup, a plaće male. Putujem zato k njima stalno. U Kosovo ne idem kroz Srbiju, nego vozim do Dubrovnika, pa kroz Crnu Goru i Albaniju, u zemlju ulazim s južne strane. To vam je cijeli dan vožnje. Ne znam koliko sam milijuna kilometara do sada prevalio putujući u domovinu – kaže naš sugovornik.
Nisam do sada znao za ovaj market i sigurno ću navratiti. Tko nije probao sušeni sudžuk, a posebno i suhu govedinu koja je često bolja i od pršuta, taj ne zna što je propustio. Želim im svu sreću. Kroz čitavv svoj život imao sam samo pozitivna iskustva s njihovim sunarodnjacima i nikada se nisam razočarao. Oni koje sam osobno upoznao su svi redom vrlo vrijedni i časni ljudi i zbog toga ih jako cijenim.