Krajem prošle godine kod nas je objavljena ploča "Can You Tell Me What Comes Next?" postave Bad Red Bunny. Prošla mi je ispod radara i tek sam nedavno saznao za nju, mada sam za pjevačicu i autoricu čiji je ovo solo projekt znao odavno.
"Can You Tell Me What Comes Next?" pripada među najzanimljivije prošle (a i ove) godine kod nas. Ujedno i najambicioznije, a namjera promjene često je i zanimljivija od rezultata, koji je ovom prigodom na visokoj razini prave nabrijane rock ploče na rubu alt-rocka s nabrijanim distorzijama i odličnim ženskim vokalom.
Pretpostavljam da i još neki nisu čuli ovih osam pjesama, a upravo sad nakon još jednog uspješnog koncerta Skunk Anansie na zagrebačkoj Šalati dobra je prilika za poslušati "Can You Tell Me What Comes Next?" koji nimalo ne zaostaje za njima. Album je to za sve sklone "napetoj", modernoj svirci žešćih tekstura (čitaj, nema koncesija uobičajenoj domaćoj matrici popularnih pjesama), jer kad ga čujete, a ne znate tko je, pomislit ćete da se radi o nekom novom imenu iz Velike Britanije.
Album je to i za sve koji vole odlične vokale, a Ines Mlinarić, koja je i autorica svih pjesama, odavno je priznata kao jedna od najboljih kod nas. Radi se o Red Ines iz nekadašnjeg benda Markiz, jednoj od najsposobnijih domaćih pjevačica s velikim studijskim i koncertnim iskustvom iza sebe, a sad i kao autorica pokazuje vrlo solidne mogućnosti da složi album koji bi komotno mogao funkcionirati na britanskom terenu.
Nikada nije kasno shvatiti da imamo (još) domaćih imena koja mogu zvučati sukladno stranom tržištu, barem usporedivom glazbom, ako već ne tržišnim uspjehom kod nas. Sve su to dulje, zahtjevnije pjesme prema granici od pet minuta trajanja, s tamnijim strukturama koje spajaju indie-gothic rock s napetom svirkom na kojoj su postavljeni vokali Red Ines, čiji se introspektivni i često dramatični tekstovi odlično uklapaju u današnje žensko pismo tog usmjerenja. Jednako važna je i podloga odličnog benda (basist Neven Jurić, bubnjar Igor Balent i gitarist Mislav Gverić), kao i produkcija Ivana Božanića u studiju Dan, mrak koja je uspjela sve posložiti u koherentan album koji može pasati svima sklonima ovakvim (inozemnim) projektima.