Kad je 1978. Brian Eno stigao na mjesto producenta drugog albuma Talking Headsa "More Songs About Buildings and Food", bio je to u najmanju ruku, parafrazirajmo Humphreyja Bogarta, početak ne samo jednog divnog prijateljstva nego i suradnje. Eno će s Talking Headsima ostati sljedeće četiri godine, sve do albuma "Remain in Light" 1980, te s Davidom Byrneom snimiti zajednički album "My Life in the Bush if Ghosts". Bile su to zlatne godine Talking Headsa i njihovih najznačajnijih albuma, a posebno zanimljivo jest da je Brian Eno u isto vrijeme blisko surađivao s Davidom Bowiejem na albumima "Low", "'Heroes'" i "Lodger". Tada je vladala mantra da će desetljećima kasnije zasigurno Byrne, Eno i Bowie sjediti zajedno oko "vatrice" i raspravljati o prošlosti i budućnosti, ali nije bilo tako. No, upravo je album "More Songs About Buildings and Food" 1978. naznačio daljnji razvoj Talking Headsa i pomak od jednostavnosti prvog albuma "77" godinu prije.
Oba su objavljena kao luksuzni box setovi na početku serije reizdanja Talking Headsa, a "More Songs About Buildings and Food" ovih dana dolazi kao podsjetnik na ključni rani album grupe koja koncem sedamdesetih zapravo nije imala ne samo loš, nego ni album koji nije bio sjajan. "More Songs About Buildings and Food" (Rhino/Dancing Bear) u novom box setu zapakiran je kao trostruki CD s Blu-ray diskom, velikom popratnom knjigom koja donosi stare fotografije, nove eseje i reminiscencije članova grupe. Nema posebnog teksta Briana Enoa, ali ga spominju svi članovi grupe.
Formatom i dizajnom ovaj box set slijedi lanjski "77", osim što ovaj put na Blu-rayu uz 5.1 i Dolby Atmos remikseve dobivamo i prvu videoporciju arhivskih snimaka Talking Headsa iz 1978. Radi se o kamerama snimljenim nastupima u Entermedia Theatreu u New Yorku (25 minuta) i koncertu održanom po danu na trgu u Berkeleyu u Kaliforniji (47 minuta s jednom kamerom). Oba su rijetki koncertni videodokumenti početne četveročlane postave, koja će nekoliko godina kasnije prerasti u "Talking Heads Orchestra" i u proširenom sastavu snimiti "Remain in Light" i odsvirati neke od najboljih koncerata kojima su spojili funk s art-rockom.
No, ova druga faza rada "četvorke" (David Byrne – Tina Weymouth – Jerry Harrison – Chris Frantz) na "More Songs About Buildings and Food", kao i na briljantnom idućem albumu "Fear of Music" koji tek čeka box set verziju s dodacima iduće godine, u svojoj jednostavnosti, sviračkoj egzaktnosti, melodijskoj preglednosti i naznačenoj autorskoj kompleksnosti ostaje primjer velikih mogućnosti koje je producent Brian Eno podlagao zanimljivim zvučnim rješenjima. Još ne toliko radikalnim kao samo godinu poslije, ali kao dovoljni pomak spram prvog albuma grupe. Byrne kao glavna "glava" i autor uz suradnju kolega jednako uvjerenih da svijetu pokažu svoju vrijednost, na "More Songs About Buildings and Food" skupa s njima posložio je neke od najboljih pjesama srednje faze rada Talking Headsa.
Zarazno, pametno, upozoravajuće, neke su od riječi kojima se može opisati ova faza rada Talking Headsa. Osim remasteriranog prvog diska (ili AAA, tj. potpuno analognog remastera na vinilnom reizdanju), na drugom CD-u (ili drugom vinilu) možete čuti drukčije verzije devet pjesama s albuma (i ranu instrumentalnu verziju "Electricity" s idućeg albuma) i to je jedna od najboljih ponuda ovog reizdanja. Razlike su ponekad minimalne, ponekad veće i pružaju mogućnost uvida u studijski rad i razvoj pjesama koje su pažljivo dorađivane u post-novovalnoj art-rock sintezi.
Zanimljivo, alternativne verzije radikalnije su od onih objavljenih, što možda naznačuje da je Eno htio bend i jače pogurati u drugačijem smjeru. Primjerice, "I'm Not In Love" s klavijaturama, zvučnim efektima, žešćom svirkom benda i nervoznijim Byrneom bolja je od objavljene verzije, alternativna "Artists Only" i završna "country" verzija "Thank You For Sending Me an Angel" s klavijaturama zvuče sjajno, dok je "The Good Thing" bez ženskog "zbora" sastavljenog oko Tine Weymouth na objavljenoj verziji.
Na trećem CD-u nalazi se audiosnimka čitavog nastupa u Entermedia Theatreu, na kojem među 19 pjesama tadašnjeg repertoara osim novih skladbi nalazimo i na one s prvog albuma koje su se postale neizostavni dio setliste. Hit "Psycho Killer" ovdje dobiva još jednu ekstatičnu verziju, kao što je i obrada "Take Me To The River" Ala Greena s drugog albuma, mada su je uživo svirali i ranije, imala atraktivan tretman u susretu s publikom.
S obzirom na audiofilske preference, box set "More Songs About Buildings and Food" može se osim u CD/Blu-ray super deluxe verziji nabaviti i kao četverostruki vinil s knjigom koji uključuje i audiosnimku koncerta, ili kao dvostruki vinil koji uz redovni album donosi i spomenute alternativne verzije pjesama. Na tržištu je, dakako, i jednotomno izdanje sa samo (analognim) remasterom albuma, ali potpuno je jasno da su ovakvi paketi najprivlačniji radi dodatnih snimaka. Uz spomenute alternativne verzije pjesama, čini se da je video porcija koncertnih dodataka na Blu-ray disku ovaj puta jezičac na vagi koji kolekcionarima sugerira digitalno izdanje, iako meni osobno vinil zvuči bolje od CD-a.
Otvori KEKS Pay
