Svijet glazbe zavijen je u crno. Bob Weir, jedan od osnivača i ritam gitarist kultnog američkog benda Grateful Dead, preminuo je desetog siječnja 2026. u dobi od 78 godina. Njegova obitelj potvrdila je tužnu vijest, navodeći da je umro mirno od posljedica plućnih problema. Weir se od srpnja 2025. borio s karcinomom.
Kao najmlađi originalni član benda, Weir je bio ne samo glazbenik, već i srce i jedan od ključnih članova glazbenog sastava koji je definirao cijeli jedan pokret i ostavio neizbrisiv trag u povijesti.
Rođen kao Robert Hall Parber 16. listopada 1947. u San Franciscu, Weir je posvojen te je odrastao u obitelji Frederica i Eleanor Weir. Sudbonosni trenutak dogodio se 1963. godine, kada je na dočeku Nove godine upoznao Jerryja Garciju. Iz tog susreta rodio se bend Mother McCree's Uptown Jug Champions, koji će se uskoro transformirati u Grateful Dead.
Osim kao gitarist, Weir je bio i plodan autor te jedan od glavnih vokala benda. Njegov glas obilježio je neke od najvećih klasika Grateful Deada, poput bezvremenskih himni "Sugar Magnolia" i "One More Saturday Night". Također je supotpisao i pjevao pjesme kao što su "Mexicali Blues", "Jack Straw", "Playing in the Band" i monumentalnu "Weather Report Suite". Njegov doprinos prepoznat je i službeno kada je 1994. godine, zajedno s ostatkom benda, primljen u Rock and Roll Hall of Fame, a 2024. godine bend je nagrađen i prestižnom nagradom Kennedy Center Honors.
Nakon Garcijine smrti 1995. i raspada originalne postave, Weir je postao čuvar nasljeđa Grateful Deada. Nastavio je svirati kroz brojne projekte i bendove, uključujući RatDog, The Other Ones (kasnije The Dead) i Furthur, koji je vodio s basistom Philom Leshom. Godine 2015. osnovao je Dead & Company s bivšim članovima Mickeyem Hartom i Billom Kreutzmannom te Johnom Mayerom, donoseći glazbu benda novim generacijama. Izvan glazbe, Weir je bio posvećen aktivist, djelujući kao ambasador dobre volje za UN i suosnivajući zakladu Furthur za potporu ekološkim i društvenim ciljevima. Iza sebe je ostavio suprugu Nataschu Münter i dvije kćeri, Shalu Monet i Chloe Kaeliju.
Grateful Dead nisu bili samo bend, bili su kulturni fenomen. Nastali su 1965. u srcu kontrakulturnog pokreta u San Franciscu, postavši glazbeni simbol jedne generacije koja je tražila slobodu i eksperimentiranje. Njihov zvuk bio je eklektična fuzija rocka, bluesa, jazza, folka, countryja i psihodelije, a ono što ih je izdvajalo bile su njihove maratonske svirke uživo. Slavni su bili po svirkama uživo, često besplatnima, a dugotrajne, improvizirane instrumentalne dionice, poznate kao "jamovi", postale su njihov zaštitni znak.
Umjesto oslanjanja na radijske hitove, bend je svoju slavu stekao neumornim turnejama, stvarajući jednu od najodanijih baza obožavatelja u povijesti glazbe. Ti obožavatelji, poznati kao "Deadheadsi", stvorili su vlastitu nomadsku zajednicu, putujući od grada do grada kako bi pratili bend. Jedna od ključnih značajki ove subkulture bila je razmjena piratskih snimki koncerata, praksa koju je sam bend otvoreno poticao, shvaćajući da tako grade zajedništvo i šire svoju glazbu na organski način.
Njihov utjecaj prepoznat je i na najvišim razinama; snimka njihova koncerta na Sveučilištu Cornell iz 1977. uvrštena je u Nacionalni registar snimaka Kongresne knjižnice kao kulturno i povijesno značajno djelo. Do 1995. godine privukli su više posjetitelja na svoje koncerte nego bilo koji drugi izvođač u povijesti.