Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti: Marshal Mathers nije samo zločesti momak svjetskog rapa već i (gotovo) jedini brbljavac kojega ozbiljno shvaćaju rock-poklonici i američki Kongres - premda je na njegovim albumima sve teže detektirati crtu koja komično dijeli od ozbiljnoga. Osim toga, Em je definicija hodajuće kontradiktornosti: zadrti homofob ili hipersenzibilni šaljivac, osvetoljubivi seksist ili pak nježni otac koji želi zaboraviti mračnu prošlost? Ili sve u jednom?
Odgovora nema niti nakon novog, četvrtog samostalnog izdanja "Encore". I bolje da nema: održavanje medijske napetosti njegovo je najjače oružje. Kako bi se preduhitrile piratske neugodnosti "Encore" je u opticaj gurnut nekoliko dana prije službenog roka, premda bi se oblak prašine jednako podigao i bez sličnih peripetija - i to ne samo zbog anti-Bush psovki u temi "Mosh": "Ne damo krv za naftu/ dosta nam je i bitaka kod kuće!" No to je pomalo potrošena tema. Kad se na početku sljedeće pjesme "Puke" začuju autentični zvuci Eminemova povraćanja (ne slušati za vrijeme ručka!), znajte da se tridesetdvogodišnji detroitski rapper odlučio za još jednu romantičnu posvetu bivšoj supruzi Kim Mathers - "Muka mi je od tebe / povratim svaki put kada te se sjetim" Rješavanje nagomilanih frustracija uglazbljeno je u još nekoliko tipičnih primjera, ali u cjelini "Encore" otkriva mrvicu suzdržanijeg Eminema, s izraženijom autobiografskom crtom i promjenjivim komičarskim talentom. "Yellow Brick Road" referenca je na ne baš sretno djetinjstvo dok u "Mockingbird" maloj Hailie poručuje da će joj osigurati život kakav tata nikada nije imao. Hipersenzibilni Eminem i nije ono što od njega očekuju dvostruko mlađi nabrijani fanovi, no čini se da zrelost svima zakuca na vrata.
Glazbeno, "Encore" ne donosi ništa što na "Eminem Show" nismo čuli u boljem izdanju. U "Never Enough" gostuje 50 Cent, u "One Shot 2 Shot" priključila mu se njegova stara banda iz D12, a kao izvršni producent potpisan je mentor Dr Dre. Ništa, dakle, nije prepušteno slučaju - u "Like Toy Soldiers" samplirana je Martika, i to srazmjerno uspješno. "Encore" nije njegov najbolji album, ali će dobro popuniti rupu u očekivanju nečeg doista velikog, a ne samo kontradiktornog i zabavnog. (D. L.) (3)