Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Europa je pretvorena u muzej za turističke sveždere

Knjiga "Grand Hotel Europa", roman o ljubavi u doba masovnog turizma, objavljena je u nakladi VBZ-a.
27. srpnja 2021. u 13:35 0 komentara 119 prikaza
Foto: VBZ

Već je romanom “La Superba”, također prevedenim na hrvatski jezik, nizozemski književnik Ilja Leonard Pfeijffer dokazao da je među najpotentnijim i najzrelijim europskim piscima današnjice. Ništa manje impresivan od “La Superbe” i noviji je Pfeijfferov roman “Grand Hotel Europa”, koji je objavio VBZ u prijevodu Radovana Lučića i pod uredničkom paskom Stjepana Ravića. Sam je autor ovaj nizozemski bestseler (prodan je u 250.000 primjeraka u nešto više od dvije godine) podnaslovio “romanom o ljubavi u doba masovnog turizma”. Ali “Grand Hotel Europa” puno je više od toga. U njemu se tako autor bavi i strastvenom ljubavnom pričom između pripovjedača, nizozemskog pisca koji se također zove Ilja, i talijanske povjesničarke umjetnosti Clio. Upoznali su se u mitskoj Genovi, gradu kojem je posvećena “La Superba”, uzbudljiva i rijetko dopadljiva romaneskna monografija, ali i knjiga u kojoj su već naznačene sve teme s kojima se Pfeijffer puno studioznije, filozofičnije i potkovanije bavi u “Grand Hotelu Europa”. Jer, ne samo da u najnovijem romanu razglaba o Starom kontinentu, koji je doista i doslovno sve stariji, nego se bavi i europejstvom kao takvim, iznoseći pritom analitički obrađene statističke podatke koji bi imponirali i onim dobro plaćenim birokratima u Bruxellesu, kada bi ti gojenci imali vremena za čitanje opsežnih knjiga na više stotina stranica.

Za ozbiljne klince Tovar, dabar i žaba djeci govore o ekologiji, politici i agresivnom turizmu

Pfeijffer je pišući o tradicionalističkom i krajnje simboličnom hotelu koje je pojelo ubrzano novo vrijeme, a u kojem pjesnik Ilja dolazi liječiti rane nakon ljubavnog kraha s prelijepom Clio, oglodao do posljednje kosti mit o turizmu kao propulzivnoj privrednoj grani. Pri tome je i neosporno duhovit, ali i ironičan, pa čak i jedak, spreman za kalambure svih vrsta, kao da je podrijetlom iz Dalmacije i kao da u njemu čuči neki ridikulski literarni vulkan pun neiscrpne energije. Naravno, Pfeijffer ne bi bio Pfeijffer da u svoju razvedenu priču, u kojoj ima puno zanimljivih rukavaca, nije upleo i povijesnu storiju, ovog puta o talijanskom majstoru nevjerojatno uzbudljivog i nepredvidljivog života Caravaggiu i njegovoj posljednjoj slici posvećenoj Mariji Magdaleni. Slici koju povjesničarka umjetnosti iz dobre i ugledne đenovske obitelji Clio neumorno traži uz pomoć dobroćudnog, ali i pretjerano razbarušenog i nefokusiranog nizozemskog pjesnika koji je opijen talijanskom lakoćom življenja. Vodi nas tako Pfeijffer upućeno i minuciozno i Maltom i Venecijom, kako bismo pronašli nestalo Caravaggiovo platno, čija je sudbina mutna baš kao i sudbina samog slikara.

A onda pri kraju romana tu tajnovitu sliku pripovjedač sretno pronalazi baš u onom distopijskom “Grand Hotelu Europa”, i to u sobi njegove netom preminule nekadašnje vlasnice, koja je pred kraj (pre)dugog života pobjegla iz stvarnosti u daleku prošlost. U vrijeme kada je Europa još bila među predvodnicima svjetske industrije, znanosti i umjetnosti i kada se u Europu išlo i sklapati poslove i studirati, a ne samo na turistička komercijalna i masovna hodočašća. “Grand Hotel Europa” roman je gorkih spoznaja, naravno, za Europljane i sve koji se takvima osjećaju ili streme tom devalviranom osjećaju.

Cijeli kontinent polako se pretvara u jedan nepregledan muzej čije su metropole i umjetnički najvredniji gradovi danas samo statične i beživotne kulise za turističke sveždere koje nije moguće nahraniti i napojiti uspomenama i doživljajima. A baš o toj muzeologizaciji europske stvarnosti iz prve ruke piše Nizozemac koji posljednjih godina živi u Italiji, zemlji koja možda ima i najviše kulturnih spomenika po glavi stanovnika pa joj je turistička neman itekako dobro poznata.

christian guay-polyquin 'Natjecanje s prirodom jedno je od temelja ljudskog ponašanja'

Naravno, u romanu od 655 stranica autor je imao više nego dovoljno prostora za opisivanje čitave palete likova od kojih neki progovaraju o imigracijskom i identitetskom problemu, a drugi o ljudima koji su u ovoj tehnološkoj diktaturi izgubili svoj smisao jer ih je vrijeme ne samo pregazilo nego i žive zakopalo. Na našu žalost, “Grand Hotel Europa” nije distopijska knjiga, nego neožbukana europska sadašnjica koju ovaj kontinent, bez obzira na sve svoje grijehe, ipak nije zaslužio. 

Hrvatske kune
Iznuda
Pozajmio 54.000 kuna, vratio pola milijuna i morao prodati nekretninu
Logitech
Novi poslovni trend
Uz ovaj model rada, vaša poslovna budućnost više neće imati granica
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.