Već je prošla sedamdesetu, a i dalje se događalo da joj govore kako dobro izgleda, često i bez onog uobičajenog "za svoje godine" kao da su svi koji su komplimentirali znali da ne voli taj privjesak od riječi "za svoje godine" jer tko bi mogao točno definirati kako tko treba izgledati "za svoje godine", a ta je sintagma naravno patronizirala starije zbog starosti i starenja.
Iza nje su bile godine samoće u kojoj nije uživala, ali se pretvarala kako je divno što živi sama i kako je divno u mirovini uživati u onome što "čovjek najviše voli raditi". To je bila laž jer je stvarno najviše voljela raditi i jer se radeći odmarala budući da joj je rad bio i hobi, a vrijeme u mirovini polukazna.
Zabavljala se promatrajući muškarce i žene koji su živjeli zajedno pa su tako zajedno i ostarjeli, neki su joj bili simpatični, a neke nije razumjela jer su i u starosti živjeli kao stranci, onako kako su živjeli i kad su imali četrdeset godina manje pa joj nije bilo jasno zašto su neki ljudi život proveli s onima koje nisu voljeli.
Promatrala je parove u restoranima i kafićima, dirljivi su joj bili oni koji su dijelili salatu, meso, krumpire, premećući jedno drugome svatko iz svoga tanjura, ali je bilo i onih koji nisu prozborili ni jedne jedine riječi, nisu se ni gledali ni dodirivali pa su je te slike otuđenih parova pomalo i usrećivale jer je znala da tako živjeti ne bi mogla.
Tješilo ju je vlastito priznanje samoj sebi da više ne bi mogla dijeliti krevet, stol, navike, teško dizanje ujutro, da ne bi mogla dijeliti kupaonicu i sve što se očekivalo da muškarac i žena moraju dijeliti kad žive u istom kućanstvu, a vrijeme prolazi i ljudi koji dijele svaki dan postaju kompliciraniji. Zato je kave pila sa ženama, ne nužno s prijateljicama jer je prijateljica bilo malo; neke nisu pile kavu zbog tlaka, a nekih više i nije bilo.
A onda se uplašila samoće zauvijek pa se počela odazivati na kave s tri stara muškarca i jednim malo mlađim jer je čula da je dobro održavati društveni život, piti kavu i razgovarati.
Događalo se da u istom danu pije kavu s jednim pa s drugim, drugi dan s trećim i četvrtim pa onda s četvrtim i prvim ili drugim i trećim. Oni se međusobno naravno nisu poznavali, a ona ih je uspoređivala dok su govorili i pili kavu, neki beskofeinsku, neki pivo, a neki samo vodu, nepravedno se zabavljajući na njihov račun.
Jedan je bio uređen, ali ne i mirišljav, uvijek glatko obrijan i ošišan, nosio je skupu odjeću koju je kupio dok je bio mlad pa je sad nju želio impresionirati iako je neprekidno trljao žalosne oči koje bi zasuzile kad god je spominjao pokojnu suprugu, a spominjao ju je često.
Nije to mogla slušati dulje od četiri do pet minuta pa su kave s njim trajale kratko, a on je uvijek, čim bi započela proces ustajanja od stola, zazivao novu kavu i novo druženje, pitajući je kamo ide i što će kuhati, usamljen i izgubljen.
S drugim recimo obožavateljem rjeđe je pila kavu, ali je njega najdulje poznavala. I on je nosio skupu odjeću, a najljepše su mu bile cipele., baš nekako mladenačke. I on je trljao oči, ali nikada nije bio uredno ošišan pa je često rukom pokušavao popravljati frizuru što je bilo nemoguće jer sijeda zapuštena kosa uvijek djeluje neuredno, a njegova je visjela posvuda. Uglavnom je dolazio mračan i loše volje, a ponekad bi je odveo i na janjetinu.
Treći je živio malo u inozemstvu, a malo nedaleko od glavnoga grada. Dugo je bio u mirovini, koja je bila pristojna pa joj je donosio čokolade i bombonijere, a katkad i cvijeće. On je bio oženjen, ali nije živio sa ženom, samo bi joj ponekad pričuvao psa. Upotrebljavao je puno stranih riječi, ali nije im znao pravo značenje i često joj je govorio da lijepo izgleda za svoje godine. Ona nije imala hrabrosti reći mu da on ne izgleda najbolje za svoje godine jer je vezivao svileni šal oko vrata, kombinirao crveni šal i žuti sako pozivajući je na pizzu, a on je jeo varivo od kelja ili mahuna, brišući salvetom i usne i stol.
S četvrtim, najmlađim, kavu je pila najkraće, zvao ju je i na ručkove u skupe restorane, živio je daleko pa je povremeno navraćao, često je bio ljut i razočaran, jako uvredljiv, osjetljiv i nespokojan, a njoj je vlastitog nespokoja bilo dosta, često i previše.
Muškarci s kojima je pila kavu a katkad i nešto pojela isisavali su joj energiju, konverzaciju je živom uglavnom održavala ona, oni bi o bolestima, a ona o političkoj situaciji i kako smo došli do toga da su nam na vlasti ljudi koji obožavaju pucati pa pucaju iz pištolja i kalašnjikova, a jedan od glavnih u vladajućoj koaliciji tvrdi da državu vode cirkusanti.
Muškarce s kojima je pila kavu politika uglavnom nije zanimala, onaj s neurednom frizurom samo je odmahivao rukom, onaj u žutom sakoiću ništa nije razumio, onaj s najtužnijim očima uglavnom je puno govorio o prošlosti i pjesmama koje je slušao prije trideset godina, a onaj najmlađi najviše je pričao o politici, ali je često prekidao razgovor i tipkao po mobitelima pa je Ona gledala kroz prozor prateći neki oblak, pticu ili prolaznika. Pa se tome što je vidjela u mislima i posvetila.
Svaki put kad se s nekim od četvorice dogovorila za kavu, očekivala je da će se dogoditi nešto važno što će ta druženja pretvoriti u zanimljive kave s kojih će odlaziti ispunjena i vesela, da će jednom bljesnuti neka iskra, da će joj netko od njih postati drag i zavodljiv i da će tako trajno pobijediti samoću, ali se to nije događalo.
Na pozive četvorice odazivala se sve do onoga dana kad je shvatila zašto je ta sjedenja u kafićima i restoranima ne vesele i zašto svaki put jedva čeka da sve završi i da ode kući.
Dosada, teška dosada bila je razlog, dosada koja joj se od prve minute sa svakim od njih počela motati pod nogama pa je noge križala, premetala, meškoljila se i gnijezdila na stolcu tjerajući dosadnu dosadu, dosadu koja ju je gušila.
Dosada je čučala u riječima muškaraca, nikad nije pozorno slušala što govore, samo je vrebala što su krivo rekli, uočavala gramatičke greške i praznogovor pa je u sebi rogoborila: "Ej, o čemu taj priča i zašto je tako ubitačno dosadan."
Susprezala se da ne koluta očima, da ne oponira, tjerala se da bude draga, umiljata, pričljiva, nasmijana, ali odavale su je sarkastične primjedbe, podrugljiv ton, uzdasi i nezainteresirano gledanje kroz prozor.
Na zadnjoj kavi, a obećala je sebi da će čvrsto odlučiti kad je zadnja kava na kojoj se dosađuje, rekla je jednom od obožavatelja koji to i nije bio, da je to to i da se neće više viđati jer joj je dosadno. Ostalima je objasnila kratkim porukama na WhatsAppu, ali nijedan joj nije odgovorio iz čega je zaključila da su nepristojni, ali da je možda i njima postalo dosadno, a možda su se i uvrijedili.
Otišla je kući s te zadnje kave s dosadnim muškarcem koji ju je motrio bezizražajnim očima pa nastavila gledati dosadnu domaću seriju u kojoj četiri dosadne bivše prijateljice dosadno govore o traumama iz prošlosti i sadašnjosti, ali se s tim pomirila.
Barem je noge mogla smotati na kauču, pokriti se crvenom dekicom, pojesti malo kruha s maslacem ili paštetom i onda prebaciti na neki film s pucanjem jer takvi su je filmovi uspavljivali, a i nije joj bilo dosadno.
Otvori KEKS Pay
