Ljudi u Sjevernoj Koreji, uključujući i srednjoškolce, suočavaju se s javnim pogubljenjima, prisilnim radom u logorima i brutalnim poniženjima zbog gledanja globalno popularnih južnokorejskih drama poput serija "Squid Game", "Crash Landing on You" ili "Descendants of the Sun".
Prema novim, potresnim svjedočanstvima koje je prikupio i objavio Amnesty International, čak i slušanje K-pop glazbe, poput one popularnog benda BTS, smatra se teškim zločinom koji je kažnjiv smrću. Izvješće se temelji na 25 intervjua s izbjeglicama koji su uspjeli napustiti tu izoliranu državu.
Krajem 2020. godine, sjevernokorejske vlasti donijele su Zakon protiv reakcionarne misli i kulture, koji južnokorejski sadržaj definira kao trulu ideologiju koja paralizira revolucionarni osjećaj naroda. Ovaj zakon propisuje kazne od pet do 15 godina prisilnog rada za svakoga tko bude uhvaćen u gledanju ili posjedovanju južnokorejskih filmova, serija ili glazbe. Za one koji distribuiraju veće količine sadržaja ili organiziraju grupna gledanja, propisana je najteža kazna, smrt strijeljanjem. Svjedoci navode da su zabilježena višestruka pogubljenja povezana s distribucijom i gledanjem serije "Squid Game".
Svjedočanstva prebjega otkrivaju i korumpirani sustav u kojem kazna ovisi isključivo o bogatstvu i društvenom položaju. "Ljude hvataju zbog istog djela, ali kazna u potpunosti ovisi o novcu", ispričala je Choi Suvin (39), koja je iz Sjeverne Koreje pobjegla 2019. godine. "Oni bez novca prodaju svoje kuće kako bi skupili pet ili deset tisuća dolara za mito kojim će se izvući iz logora". To potvrđuje i priča Kima Joonsika (28), koji je prije bijega čak tri puta uhvaćen kako gleda južnokorejske drame, ali je svaki put izbjegao kaznu zahvaljujući obiteljskim vezama. S druge strane, prisjetio se kako su tri prijateljice njegove sestre krajem 2010-ih osuđene na višegodišnji prisilni rad jer njihove obitelji nisu mogle priuštiti mito.
Amnesty International otkrio je i da su u sklopu tzv. ideološkog obrazovanja, građani, uključujući i djecu, prisiljeni da prisustvuju javnim pogubljenjima. Vlasti okupljaju tisuće ljudi na trgovima kako bi svjedočili strijeljanjima, a cilj im je usaditi strah i poslušnost od najranije dobi. "Kad smo imali 16 ili 17 godina, u srednjoj školi, vodili su nas na pogubljenja i sve nam pokazivali. Ljude su strijeljali zbog gledanja ili distribucije južnokorejskih medija. To je ideološko obrazovanje: ako gledate, ovo će se i vama dogoditi", svjedoči Kim Eunju (40).
Za provođenje zakona zadužena je specijalizirana jedinica poznata kao Grupa 109, koja ima ovlasti za pretres domova bez naloga te nasumično pregledavanje torbi i mobilne telefone građana na ulici u potrazi za zabranjenim sadržajem. Unatoč ekstremnim rizicima, konzumacija stranih medija je, prema riječima prebjega, široko rasprostranjena. Sadržaj se krijumčari iz Kine na USB stickovima i gleda na prijenosnim uređajima koji se lako sakriju. Jedan sugovornik opisao je situaciju kao javnu tajnu: "Radnici gledaju otvoreno, partijski dužnosnici ponosno, agenti sigurnosti potajno, a policija na sigurnom. Svi znaju da svi gledaju, uključujući i one koji provode racije."
Sarah Brooks, zamjenica regionalnog direktora u Amnesty Internationalu, izjavila je kako ova svjedočanstva pokazuju kako Sjeverna Koreja provodi distopijske zakone prema kojima vas gledanje TV serije može stajati života, osim ako si ne možete priuštiti plaćanje mita. "Ovo je represija prožeta korupcijom, i najteže pogađa one bez bogatstva i veza. Strah vlade od informacija stavio je cjelokupno stanovništvo u ideološki kavez, gušeći njihov pristup pogledima i mislima drugih ljudskih bića. Ovaj potpuno proizvoljan sustav, izgrađen na strahu i korupciji, krši temeljna načela pravde i međunarodno priznata ljudska prava. Mora biti srušen", zaključila je Brooks.
Otvori KEKS Pay
Komunisti! Svaki drugi kometar je suvišan!