Kada su nakon Drugog svjetskog rata, a pogotovo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća Hrvati zbog političkih ili ekonomskih razloga odlazili u Njemačku, bilo je to kao odlazak u obećanu zemlju. Tada se uglavnom odlazilo bez obitelji na „privremeni rad” s planom povratka za nekoliko godina, a što se kod većine iseljenih Hrvata nikad nije ostvarilo. Novi val iseljavanja u Njemačku započeo je 2008. godine u vrijeme ekonomske krize, a povećao se 2013. godine ulaskom Hrvatske u EU. Sloboda kretanja i nuđenje posla posredstvom raznih agencija omogućilo je mnogim Hrvatima lakše zapošljavanje izvan domovine. Po nekim pokazateljima, u deset godina hrvatskog članstva u EU, više je mladih hrvatskih obitelji (ne i pojedinaca) odselilo u Njemačku nego u cijelom poratnom razdoblju.
Hrvati napuštaju Njemačku zbog plaća i škola, ne žele da im djeca uče o LGBT zajednicama
Zadnjih se godina broj Hrvata u Njemačkoj ne povećava, već pada. Posebice je to vidljivo posljednje dvije godine kada se više hrvatskih državljana iselilo iz Njemačke nego što se u nju doselilo
Komentara 107
Hrvatska je danas neusporedivo bolja za život od Njemačke. Samo oni kojima je novac bog misle drugačije ali možemo predpostaviti da neće ni to biti dugo . Nemačka ekonomski propada , a u Hrvatskoj ima dovoljno posla da se vrate Hrvati natrag u Hrvatsku , što je i počelo. A WOKE zelenu pošast da i ne spominjem.
A tko ne bi došao živjeti u Hrvatsku? Uzmite Sandru Benčić. Studira 18 godina, cijeli život ništa ne radi osim što se bavi aktivizmom, suprug uhljeb u tajništvu nekog fakulteta, i mogu si priuštiti penthouse od 115 kvadrata praktično u centru grada. Tko si to u Njemačkoj može priuštiti?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Često radim u Njemackoj. Još uvjek je osjetljivo bolje nego ovdije no računica nije ista kao prije 10 godina. Također i struktura naših ljudi gore se mjenja... nije isto kao 60tih -70tih i očekivanja su drugačija...