I druge države to rade, pa zašto ne bismo i mi? Potrošnja domaćih proizvoda multiplikator je u stvaranju zaposlenosti, punjenju državnog proračuna te stvaranju bruto domaće vrijednosti za četiri puta – a u govedarstvu, primjerice, i šest – komentira direktor Croatiastočara Branko Bobetić sveopću poplavu oznaka na prehrambenim i inim proizvodima koji bi hrvatskim potrošačima trebali sugerirati da su hrvatski, kvalitetniji, zdraviji, kontroliraniji od konkurentskih na tržištu.
Diskriminiraju se sami?
Prema istraživanju HGK, čak 70,9% potrošača pri kupnji obraća pozornost na podrijetlo proizvoda koje kupuju. No u šarenilu tih “dobrovoljnih” parafiskalnih nameta tvrtkama poput Živjeti zdravo, Hrvatska kvaliteta, Izvorno hrvatsko, Meso hrvatskih farmi, Med iz Lijepe Naše, Kruh hrvatskih polja, Hrvatski ekoproizvod... “začinjenu” i onim inozemnim poput Superbrandsa, Bestbuya, Quidala... teško se snaći i upućenijima. S jedne strane potrošači su sigurniji, a s druge, tvrtke koje ih nemaju, odnosno ne plate – jer u pravilu i koštaju – diskriminirane su na polici. I ne samo jednom. Različite kuće različito vrednuju proizvode na hrvatskom tržištu pa se, primjerice, za hrvatsko mlijeko može dobiti i nekoliko znakova, od Hrvatske kvalitete do Mlijeka hrvatskih farmi ili pak najnovijeg u nizu – Živjeti zdravo HZJZ-a.
Ozbiljan posao
A dok znakovi izvornosti Ministarstva poljoprivrede štite, primjerice, izvorno podrijetlo neretvanske mandarine ili krčkog pršuta, znakovi izvornosti HGK pod izvornim podrazumijevaju hrvatsku pamet, inovaciju i kreaciju poput Kraševe Bajadere. No u svim mjerodavnim ustanovama koje ih dodjeljuju tvrde kako je procedura ozbiljna, a kvaliteta mjerljiva, pod kontrolom stručnih laboratorija, komisija i akademske zajednice, ovisno o vrsti proizvoda, a košta u pravilu između tri i deset tisuća kuna. Podnošenje zahtjeva i dokumentacije za ocjenu tehničkoj komisiji HGK stoji, primjerice, 4000 kuna, a potom, ovisno o broju zaposlenih, do 10.000 kn puta tri godine, kad se odlučuje o produljenju ugovora. Znakove HGK nose 144 tvrtke sa 237 proizvoda i usluga, a pod krovom Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) koja dodjeljuje pet oznaka za mlijeko i meso hrvatskih farmi, med, jaja i kruh trenutačno je više od 400 proizvoda s ciljem zaštite poljoprivredne proizvodnje.
– Oznake se isplate. No jako je bitno da su jaja i od domaćih, a ne od uvoznih koka, što je po trenutačnim pravilima moguće, kao i da se nesilice hrane smjesom proizvedenom u RH, na čemu još radimo. Sve je to jamstvo domaćeg proizvoda od polja do stola, a znači i kunu više za hrvatskog seljaka – kaže Marko Brajević, direktor Parfe-Bio, koji za prvih pet proizvoda pod oznakom Jaja hrvatskih farmi HPA plaća 2000 kuna plus PDV, a za svaki idući proizvod dodatnih 300 kuna plus PDV godišnje. B. Bobetić kaže da se u EU godišnje troše stotine milijuna eura na promidžbu i dizanje svijesti o prednosti domaćih proizvoda na unutarnjem i trećim tržištima, pri čemu je najdalje otišla Austrija. Domaći proizvod pod monitoringom je svježiji, ukusniji i nutritivno vredniji – možda i nešto skuplji, ali kvalitetniji – uvjeren je Bobetić.
>>Od ulaska u EU uvoz jeftinih sireva veći 200 milijuna kn
>>Bobetić: Meso u Hrvatskoj je kvalitetno, sirovine su ispravne
