Smiljan Reljić, nekadašnji ravnatelj Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP), gostovao je u Zagrebu. No nije došao govoriti o svojem radu u SZUP-u ni o današnjoj SOA-i, agenciji koja je tu službu zamijenila. Svatko iole upućen zna da on ima zanimljivu biografiju, a ovom je prilikom rekao kako o politici ne želi razgovarati niti ga ona više zanima. U Zagreb je, naime, došao predstaviti svoja vina. Kako se do sada nismo susreli s vinima vinarije Vizzulin koja se nalazi u Drnišu, uvjerili smo se da su ona zaista dobra, a radionica u Češkom domu u zagrebačkoj Šubićevoj ulici bila jedna od najboljih kojoj smo nazočili, uz, dakako, stručno vođenje Darka Lugarića.
Prije godinu dana Dr. Cabernet Sauvignon berbe 2016. Reljićeve vinarije proglašen na prestižnom ocjenjivanju Decanter za jedno od 15 najboljih cabernet sauvignona svijeta. Reljić je donio ovo svoje vino kojim se može itekako opravdano ponositi, a preostale su 303 boce čija je cijena od 54 eura postavljena s razlogom. Ovaj cabernet sauvignon odležavan u barrique bačvama od američkog i francuskog hrasta koji sada ima više od devet godina iznimno je vino koje unatoč dobi i dalje krase svježina i pregršt aroma (bobičasto voće, čokolada, kava, pa nešto vanilije), a ne pokazuje znakove starosti. Sve to na kraju dobijete u okusima pa zaključujemo da je riječ o zaokruženom vinu od sorte s kojom treba znati. Reljić ima čovjeka koji ima takvo znanje, to je Željko Andabaka, profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, vrhunski stručnjak, ali i Reljićev susjed. I samo ime vinarije ima veze s nasljeđem, kako već u tim krajevima i bude.
– Vinarija se zove Vizzulin po mojem djedu, Josipu Reljiću Vizzulinu koji je iz Kaštela došao u Drniš. I on se, kao i ostatak obitelji, pomalo uz sve drugo bavio vinogradom pa nam je to ostalo. A ja se sada time mogu baviti i malo ozbiljnije – rekao je Reljić. Vinarija Vizzulin je boutique vinarija, dakle nema veliki kapacitet. Riječ je o maloj vinariji s neka tri hektara zasada uobičajenih sorti šibenskog zaleđa, kao što su maraština, pošip, merlot i cabernet sauvignon. Počelo se s maraštinom za koju je Andabaka potvrdio kako je arealno najrasprostranjenija bijela sorta juga, ali ne i najmasovnija, jer to je pošip.
– Po meni, maraština zaslužuje biti najutjecajnija bijela sorta juga zbog svih svojih kvaliteta. Njezina vina ne moraju biti samo ljetna, mogu i odležati – rekao je Andabaka. Maruška, maraština berbe 2024., bila je prvo vino koje smo probali. Pokazalo nam je osobinu koju imaju sva vina vinarije Vizzulin, a to je da ih treba pustiti da se 'otvore' u čaši kada pokazuju sve svoje kvalitete. Vino je dobilo ime po Reljićevoj majci čija se slika nalazi i na boci. Riječ je o laganom vinu, ali s dovoljno slojevitosti i u aromama i u okusu, koje ima upravo toliko da se ne mora svoditi samo na ljetno vino. Druga je osobina koju dijele sva vina svježina, a to vinar i njegov enolog pripisuju terroiru Petrova polja s obzirom na na veću nadmorsku visinu u odnosu na područja bliže obali. Riječ je o položajima na 307 metara. Sljedeći je bio pošip berbe 2022., a već godina berbe signalizira kako nije riječ o uobičajenom pristupu većine vinara koji pošip rasprodaju dok je svjež, nego Reljić ima luksuz vremena pričekati svoje vino. Kako je rekao Franjo Francem, čovjek koji se uglavnom smatra najvećim vinskim autoritetom u nas, tako se radilo nekada, čak je bilo i zabranjivano pošip puštati na tržište prije dvije godine odležavanja. To se ovdje i vidi po strukturi te notama u okusu i mirisu pa vino objedinjuje sve što se od pošipa očekuje i što mu se pripisuje. Dodatno je interesantno i to da su ova bijela vina odležavana u inoks bačvama. Stoga smo bili krajnje iznenađeni time da su ovakva vina nastala bez prisutnosti drveta.
– Imam neku svoju viziju, odlučio sam u početku raditi samo s nekim sortama i ne žrtvovati količine za račun kvalitete. Tako je ispalo da vrijeme može dati rezultat i ako vina ne odležavaju u drvenim bačvama, a napravi se dobar posao u vinogradu. Andabaka je dodao kako on ima luksuz 'igrati' se s vinima, a uz to se u vinogradima primjenjuju moderne metode kako bi se kompenzirao učinak klimatskih promjena i sačuvala kvaliteta grožđa koju nosi ovaj kraj. Rosé 2023. od cabernet sauvignona bio je još jedno iznenađenje jer se predstavio kao puno, zaokruženo, ozbiljno vino. Potom su na red došla crna vina. Tašel, a riječ je o također arhaičnom izraz koji označuje zakrpu, napravljen je od merlota u omjeru 65 posto i cabernet sauvignona 35 posto, berbi 2019., dijeli sve navedene karakteristike koje se tiču terroira. Ovo crno vino lijepo je strukturirano, meko, zaokruženo s očekivanim notama crnog, bobičastog voća te ugodnih kiselina. No onda smo prešli na zvijezde večeri, a to su merlot i cabernet sauvignon berbi 2016. i 2018., odnosno 2021. Bilo je to usporedno kušanje vina od dviju sorti pri čemu se vidjela jasna distinkcija između berbi, kao što je, dakako, bilo očekivano. Cabernet sauvignon već smo opisali, ali isto je bilo s merlotom Kalandrun, nazvanom po lokalnoj autohtonoj ptičjoj vrsti, berbe 2016. koji je onda uspoređen s merlotom berbe 2018. Najmasovnija crna sorta ovog područja opravdala je svoj status. Oba su vina bila iznimno bogata, svakim novim gutljajem nudila su nešto novo, a preostalo je utvrditi kako berba 2016., kao što je slučaj s cabernet sauvignonom iste godine, naprosto – ima još života. Slobodno se ova vina, kao i cabernet sauvignon 2018., mogu ostaviti još koju godinu više, a mlađe berbe možda i pet godina kada će se one zapravo približiti zenitu. Smiljan Reljić smatra da drniški kraj ima svijetlu budućnost jer je moguće da se ondje nađe i deset relevantnih vinara čime će ovaj kraj postati i vinskom destinacijom. Prednost im je to, ističu zagrebački gosti, što su za razliku od vinograda blizu obale zaštićeni planinama poput Promine, dublje su u kontinentu te nema toliko utjecaja saliniteta s mora. Osim toga i temperature su uvijek malo niže što vinaru otvara prostor za više djelovanja prema grožđu. A zahvaljujući drugoj karijeri Smiljana Reljića o njemu će se zasigurno još pisati.
Otvori KEKS Pay
