Stariji čitatelji, oni koji pamte 70-e i 80-e godine prošlog stoljeća, lako će se prisjetiti serije "Povratak otpisanih" koja prati avanture ilegalaca Prleta, Tihog i društva u okupiranom Beogradu tijekom Drugog svjetskog rata.
A upravo je taj igrani serijal očito bio poticajem da se najnoviji dokumentarni film o vaterpolistima Srbije nazove "Otpisani". Jer, sastav izbornika Uroša Stevanovića uoči Olimpijskih igara u Parizu uistinu i jest izgledao poput družine u koju je teško vjerovati pa je njihov rezultatski demantij bio tim slađi.
Štoviše, Mandić, braća Jakić, Ranđelović, Ćuk, Rašović i društvo vratili su se iz "Grada svjetlosti" zlatnom olimpijskom slavom ovjenčani. A reprezentaciji ove zemlje bilo je to treće uzastopno zlato pri čemu su dva - u Riju (2016.) i Parizu (2024.) - izborili finalnim pobjedama nad Hrvatskom.
Nakon što su u skupini izgubili tri (Australija, Španjolska, Mađarska) od pet utakmica, Srbi su se preporodili i u četvrtfinalu nadjačali Grčku (12:11), u polufinalu Sjedinjene Američke Države (10:6) a u finalu Hrvatsku (13:11). Premda su barakude u taj finale ušle kao favoriti, jer izabranici Ivice Tucka eliminirali su Španjolsku (10:8) i Mađarsku (9:8), naši su vaterpolisti u finalu djelovali ispražnjeno valjda i zbog snažnih emotivnih pražnjenja nad vodećim kandidatima za odličja.
S druge strane, Srbi su bili prilično "napaljeni" ne samo na vječitog rivala već i zbog načina na koji su ispraćeni na te Igre. Čak se i u srpskim vaterpolskim krugovima govorilo da taj sastav u Parizu ne može do odličja a na koncu je osvojeno ono najsjajnije.
A taj put upravo opisuje dokumentarac "Otpisani" u produkciji Sportala časopisa Blic. U njemu se priča kako su se kasniji olimpijski pobjednici motivirali kada su vidjeli da ih je ispratio samo jedan novinar, kada bi čuli što im se priča iza leđa ili kako su se osjećali kada im je u Olimpijskom selu, nakon debakla protiv Australije (3:8), motivacijski govor održao Novak Đoković s kojim su na koncu završili na zajedničkom dočeku na balkonu Skupštine grada Beograda.
A kako je pristupio toj utakmici s Hrvatskom, u dokumentarcu koji je izašao u predvečernje beogradskog Prvenstva Europe ispričao je izbornik Stevanović:
- Hrvati nas sigurno nisu podcijenili. Oni su došli u Pariz kao svjetski prvaci i europski doprvaci i sigurno ih osim zlata ništa nije ispunjavalo. Mislim da su bili stegnuti zbog pritiska finala i da nisu pružili svoj maksimum. Mi smo sjajno otvorili finale, odvojili se rano, a čak i kada su oni dolazili do svoje igre, sve smo iskontrolirali. Neko bi rekao da smo na kraju rutinski osvojili to zlato, ali ne može to da bude ni rutinski ni lako. Bilo je izuzetno teško, od prve do posljednje minute, ali smo se izuzetno dobro spremili, kako na osnovu naše kvalitete tako i u odnosu na igru Hrvatske.
Otvori KEKS Pay
