Vrijedne ruke zagrebačkih majstora stvaraju suvenire koji na poseban način pripovijedaju najljepše priče o glavnom hrvatskom gradu. Rukotvorine lokalnih obrtnika predstavljaju savršen spoj majstorskog umijeća, bogate tradicije i originalne umjetnosti.
Kombinacijom različitih tehnika i materijala, od keramike, drva, epoksi smole i močvarnog hrasta do tekstila, stakla i filca, oblikuju mala umjetnička djela puna topline i duše. U vremenu kada je tržište zasićeno masovno proizvedenim industrijskim suvenirima, takvi autentični komadi donose pravo osvježenje. Svaki u sebi nosi jedinstvenu priču Zagreba i strast majstora koji su ga stvorili svojim rukama.
A među njima je i Matija Žitnik, u čijoj maloj radionici u Novom Zagrebu nastaju prekrasni komadi nakita i ukrasnih predmeta koji spajaju drevne tehnike s jedinstvenim umjetničkim izričajem.
Sve je počelo, govori, tijekom pandemije koronavirusa. Situacija na bivšem poslu bila je izrazito napeta, što je u konačnici dovelo do "burnouta" i moždanog udara. Život mu se u potpunosti srušio, u trenucima dubokog preispitivanja mučilo ga je pitanje što dalje, no pronašao je u sebi novu snagu i odlučio da više neće raditi za druge. Točnije, odlučio se posvetiti onome što ga zabavlja i ima smisla.
– Oduvijek sam volio raditi rukama, uz što je bila vezana i neka forma umjetnosti. Kako je tijekom korone bilo problema s kretanjem i transportom, fokusirao sam se na izradu nakita, manjih rezbarija i ukrasnih predmeta, koje sam mogao kupcima slati poštom. Krenuo sam od nule, imao sam samo dvije turpije. Sve mi je govorilo da to ne bih trebao raditi, ali uspio sam – kaže Matija.
U kreiranju svojih djela sve radi ručno, bilo da materijal kuje ili tali, a pritom eksperimentira drevnim tehnikama različitih kultura i epoha. Njegov je rad, ističe, proces istraživanja i otkrivanja.
– Ne kupujem gotove metale, nego ih sam izrađujem. Ako je riječ o srebru, talim ga i napravim leguru čistoće 925 te onda od toga radim razni nakit i druge predmete – objašnjava majstor. Osim taljenja i kovanja, primjenjuje i tehnike graviranja te patiniranja kako bi postigao efekt dubine i starine.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju "wood spirits", tradicionalni čuvari šume. Ljudska lica uklesana u drveće koja u slavenskoj i europskoj folklornoj tradiciji simboliziraju zaštitu, povezanost s prirodom i duhove šume Matija pretvara u nosive privjeske. Mali su to, ali snažni amuleti koji nose dušu starog svijeta, a svaki ima poseban karakter ovisno o vrsti drva i trenutačnom nadahnuću.
Inspiraciju crpi iz širokog spektra, od filmske i glazbene industrije do videoigara i prirode, ali najviše upravo iz mitologije. Posebno ga, ističe, privlači slavenska mitologija, zatim srednjovjekovni i renesansni motivi. Perun, Veles, šumski duhovi, viteški simboli, renesansna ornamentika, sve to pronalazi put u njegove komade. Ideje često crpi iz prirode tijekom šetnji ili proučavanja starih mitova koje oživljava u metalu i drvu.
Trajno mu nadahnuće predstavljaju i zagrebački motivi. Tako je izradio i kovani suvenir starog grba Zagreba kakav, kaže, ne postoji nigdje drugdje u Hrvatskoj. Nije htio kreirati nešto što se može kupiti na svakom kutu, objašnjava, a svoju strast prema kovanju ukomponirao je u predmet koji je duboko vezan uz identitet grada i njegovu povijest.
Unatoč svim teškoćama s kojima se obrtnici danas susreću, Žitnik ističe da se nije pokajao što se priključio branši. Rad u maloj radionici zahtijeva disciplinu i stalnu kreativnost, ali donosi i veliku nagradu u slobodi stvaranja, napominje.
– Guram unatoč svemu što ti govori da to možda ne bih trebao raditi. Od 2019. idem dalje i neću stati – poručuje odlučno.
Danas je aktivan i u zajednici obrtnika. Izabran je u Poslovni odbor Sekcije proizvođača suvenira Udruženja obrtnika grada Zagreba.
Djela koja nastaju u Matijinoj radionici pak nisu samo ukrasi nego i mali komadi oživljene povijesti, mitologije i osobne borbe. Svaki prsten, privjesak ili rezbarija nosi trag vatre, čekića, strpljenja i odluke da uzme život u svoje ruke, figurativno i doslovno. Jer ni njegova priča nije samo o nakitu, već o hrabrosti da se krene ispočetka, o snazi da se od boli napravi ljepota i o upornosti da se u svijetu masovne proizvodnje i dalje vjeruje u ručni rad, materijal i poruku koju svaki komad nosi.
I dok većina ljudi sanja o promjeni, Žitnik ju je iskovao svojim rukama i voljom. Njegov primjer pokazuje da je i nakon najtežih trenutaka moguće stvoriti nešto lijepo, autentično i trajno.