Na Festivalu Ljubljana naslušao sam se već i nagledao tijekom godina sjajnih koncerata. Svakog ljeta kroz Ljubljanu prođe jedna mala plejada velikih svjetskih umjetničkih imena. U pravilu, nitko od njih ne razočara. To je ono što velike umjetnike i čini velikima. A onda se, tu i tamo, i velikim umjetnicima dogodi koncert kojeg se poslije i oni sami i njihova publika sjećaju kao jednog od zvjezdanih trenutaka ne tog ljeta, ne te godine, nego čitavog života. Takav koncert dogodio se u srijedu, 28. kolovoza 2024. u Cankarjevom domu, prve večeri dvodnevnog ljubljanskog gostovanja Londonskog simfonijskog orkestra pod ravnanjem maestra Antonija Pappana.
Hvala Vam, gospodine Pofuk. LSO, mali ali kulturan grad, i riječima teško opisiva ljepota Mahlerove prve. Vama je ipak pošlo za rukom riječima amalgamirati atmosferu i važnost umjetnosti u pokušaju očuvanja onoga što nas, ako već ne samim postojanjem, onda svakako prigodom da stvaramo i/ili divimo se tome, izdvaja kao vrstu. Vaše riječi dospjet će do rijetkih, ali vrijede i znače toj nekolicini više od stotina balegarskih, lešinarskih i huškačkih mamaca za klikovima. Poput čamca s malom lanternom na površini bujajućeg jezera mulja, čijem bujanju se ne nazire kraj.