Brutalističko zdanje na periferiji Kijeva, obraslo korovom i zatrpano otpadom, danas predstavlja laboratorij za preživljavanje Ukrajine na bojištu budućnosti. Na jednom kraju kompleksa nalazi se novačnica u kojoj se regrutiraju mladići u dvadesetima. Na drugom kraju – rovovi, poligoni s preprekama i famozna "Kuća za ubijanje" 3. jurišne brigade – eksperimentalni centar za obuku vojnih robota.
Prema informacijama britanskog lista The Economist, upravo ondje elitna postrojba testira besposadne kopnene sustave (UGV – unmanned ground vehicles), za koje se nadaju da će uskoro moći preuzeti barem dio tereta koji trenutno nose vojnici. Iako su se već pojavili uz bojišnicu, UGV-ovi još nisu prisutni u većem broju – ali to bi se moglo promijeniti vrlo brzo. Ukrajina je ovog proljeća najavila planove za raspoređivanje 15.000 zemaljskih robota. Neki od vodećih proizvođača uspoređuju taj nadolazeći skok s prošlogodišnjom eksplozijom razvoja i proizvodnje bespilotnih letjelica. „Nemamo dovoljno ljudi da zaustavimo ruske valove mesa“, kaže jedan proizvođač. „Zato ćemo poslati svoje zombije protiv njihovih.“
Trenutno oko 40 pretežito privatnih ukrajinskih firmi razvija i proizvodi oko 200 različitih modela UGV-ova. Oni se uglavnom dijele u tri kategorije: logistički roboti (za prijevoz goriva, vode, evakuaciju), inženjerijska podrška (postavljanje i razminiranje mina, održavanje komunikacija), te borbena potpora (platforme s bacačima granata, sustavi za lov na dronove). Prije odlaska na prvu crtu, većina se vozila dodatno ojača – brigadni tehničari im često dodaju kamere, pojačanu komunikacijsku opremu ili zaštitu od elektroničkog ratovanja. Kako se tzv. „siva zona“ – desetak kilometara prostora s obje strane bojišnice koju danonoćno nadziru dronovi – sve više širi, raste i potražnja za čvrstim i pouzdanim strojevima koji ljudima omogućuju da ostanu pod zemljom.
Voditelj UGV akademije u „Kući za ubijanje“, poznat pod ratnim imenom „Stark“, tvrdi da strojevi već zamjenjuju cijele vojne postrojbe u određenim operacijama. Teretni dronovi mogu dopremati tone opreme do linije sukoba. Novi modeli za evakuaciju, poput Ardala, omogućuju izvlačenje ranjenika bez rizika za sanitet, koji je donedavno bio laka meta za dronove. Moderni minopolagači mogu položiti desetke protutenkovskih mina u samo jednoj vožnji – zadatak koji je prije tražio stalno izlaganje pirotehničara.
Model Hyzhak („Predator“) koristi umjetnu inteligenciju kako bi prepoznao i oborio neprijateljske dronove s udaljenosti do 200 metara. Njegov „brat“, Liut („Bijes“), platforma s mitraljezom kalibra 7,62 mm, prvi je put upotrijebljen u zasjedi tijekom prošlogodišnjeg upada u rusku oblast Kursk. Prema riječima osnivača tvrtke UGV Robotics, Vasilja, ruski su vojnici bili toliko iznenađeni da su odmah otkrili svoje položaje, što je drugim ukrajinskim postrojbama omogućilo precizan udar.
U ranim danima operateri UGV-ova morali su biti blizu svojih strojeva – ponekad manje od kilometra udaljeni – kako bi održali signal. No pripadnici 92. brigade, „Shadow“ i „Shura“, prisjećaju se koliko je to bilo opasno jer su ih lako otkrivali ruski dronovi. Danas svoje strojeve kontroliraju iz zapovjednih centara daleko od bojišta, zahvaljujući Starlink satelitskoj mreži. „Jedan od nas upravlja robotom, dok drugi pije Coca-Colu ili ide na pauzu za cigaretu“, kaže Shadow. Ipak, ne vjeruju da će uskoro doći do sukoba „robota protiv robota“. „Roboti će pomagati s logistikom, tu i tamo“, dodaje Shura, „ali pješaštvo nikada neće zamijeniti.“
Glavna prepreka masovnijem raspoređivanju UGV-ova su – komunikacije. Starlink ne funkcionira pouzdano u složenom terenu ili ispod krošnji drveća. Mrežni sustavi povezivanja između dronova (mesh network), koji omogućuju višestruke kanale za prijenos podataka, mogu se urušiti ako izgube ključne čvorove. Viktor, inženjer u dizajnerskom birou Burevii, koji proizvodi UGV-ove za logistiku i „kamikaza“ napade, smatra da je za širu uporabu u borbenim uvjetima potrebno dodatno osnažiti sustave umjetne inteligencije i vizualnog prepoznavanja. To bi moglo potrajati još najmanje godinu dana. Problem je i nedostatak obučenih operatera – „Imamo jako malo ljudi koji su završili dovoljno misija i još su živi“, kaže Viktor.
Ukrajina zasad vodi u utrci UGV tehnologije – dijelom zato što mora. Kremlj svakog mjeseca šalje dodatnih 8.000 do 9.000 ljudi na bojište, pa vjerojatno ne osjeća isti pritisak za automatizacijom. Ipak, ukrajinski stručnjaci priznaju da bi ruska industrija mogla krenuti istim putem kao u slučaju FPV dronova: Ukrajinci razviju rješenje, Rusi ga standardiziraju i proizvedu u velikim količinama. No, čak i ako im se ideje budu kopirale, kažu da se isplati. „Bit će uspjeh i ako zamijenimo samo 1% naše borbene radne snage“, kaže Vasyl. „A mislim da trenutno možemo daleko više od toga.“
Otvori KEKS Pay
Ukrajina ima ljudi, ali i tehnološku nadmoć jer ima pametne ljude pa nadmašuje brojčano jaču rusiju