- Pitam velike dušobrižnike kako bi reagirali da u nedjelju dođu na hitnu, a tamo nikog nema jer je, eto, nedjelja - neradni dan za sve? Ili da ne mogu pojesti slastan ručak u nekom finom restoranu? - pita Dragica Radić iz Vinkovaca one koji žele nedjeljom zabraniti rad trgovinama.
- Za koga i protiv koga radite? - pita najviše crkvene krugove i sindikate. Jer, umjesto da se približimo poznatim turističkim odredištima kojima kao težimo, i gdje trgovine rade 24 sata, mi se vraćamo u srednji vijek. A Dragicu, i mnoge druge radnike nedjeljom, taj bi potez uhljebljenih mogao stajati kruha. Ne friškog pa da jedu stari, nego da na stolu nemaju nikakav.
- Svoju plaću od 2800 kuna dobrim dijelom zaradim jer je gazdina trgovina otvorena i nedjeljom. Da se zabrani rad, ne samo da će mi plaća biti 800 kuna manja, nego će moj gazda otpustiti jednu radnicu. Smanjit će se promet i dvije će biti sasvim dovoljne. I tako bih, zahvaljujući velikim dušobrižnicima sa 30 godina staža mogla ostatiti bez posla. Jasno je da će gazda zadržati dvije mlađe radnice, za koje ionako plaća manje doprinose - govori Dragica. A ne radi samo ona nedjeljom, nego i njezin suprug, pekar. Kako bi obitelj živjela?
S razlogom Dragica smatra da su zagovornici neradnih nedjelja navikli besposličariti i ne raditi. A onaj koji ne mora raditi za koricu kruh, lako misli da je rad nedjeljom - nepotreban.
Ukratko, ideja o zabrani rad nedjeljom trgovcima sramotni je hir bogatih uhljebljenih bespoličara, koji ne vide obične ljude i stvarnost oko sebe. Ne vide one kojima rad nedjeljom donosi kruh za cijeli mjesec. I koji ne jedu u finim restoranima. Mogu li oni shvatiti one koji nedjeljom zarađuju kruh? I svoju karijeru ne graditi na tuđem kruhu?
Snježana Štefok
Otvori KEKS Pay
