Američki predsjednik Donald Trump otvoreno pokazuje ambiciju da ojača desno-populističke pokrete u Europi. Retorika „Amerika prva“, naglasak na nacionalnom suverenitetu i skepticizam prema liberalnim elitama ideološki se preklapaju s porukama koje već godinama dominiraju europskom populističkom desnicom. No politička stvarnost pokazuje da to savezništvo ima jasne granice.
Iako Trump u europskim desnim strankama vidi prirodne saveznike, on sam ostaje izrazito nepopularna figura među europskim biračima. To vrijedi čak i za dio birača onih stranaka koje se programski najviše približavaju njegovu svjetonazoru. Drugim riječima, podrška „trumpizmu“ u Europi ne znači nužno i osobnu podršku Trumpu.
Posebno je zanimljivo da se europski desni populizam temelji na snažnom nacionalnom refleksu. Birači tih stranaka očekuju da njihovi politički lideri prije svega štite interese vlastite države, čak i kada su oni u suprotnosti s interesima saveznika. Upravo tu nastaje napetost: Trumpova politika jest nacionalistička, ali isključivo u korist Sjedinjenih Američkih Država. Kada američki „prvo Amerika“ dođe u sukob s francuskim, njemačkim ili britanskim „prvo naša zemlja“, prostor za stvarno političko savezništvo se sužava.
To se jasno vidi u ekonomskim pitanjima. Iako birači europske desnice često zagovaraju zaštitu domaće industrije i kritični su prema slobodnoj trgovini, američke carine na europske proizvode percipiraju se kao prijetnja nacionalnim gospodarstvima. Drugim riječima, razumijevanje za protekcionizam prestaje onog trenutka kada dolazi izvana. Unatoč ideološkim sličnostima, Trump se u Europi doživljava više kao nepredvidiv i sebičan akter nego kao pouzdan partner. Njegove politike mnogi vide kao korisne za SAD, ali istodobno štetne za druge zemlje. To stvara distancu čak i među onima koji dijele njegovu kritiku liberalnog poretka.
Zanimljivo je da su ove tendencije potvrđene i u jednom opsežnom istraživanju javnog mnijenja koje je nedavno proveo Politico u suradnji s istraživačkom agencijom Public First. Podaci pokazuju da Trump u većini europskih zemalja ima izrazito negativan imidž, dok je iznimka Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje dio birača desnice prema njemu pokazuje znatno više simpatija. No i tamo je ta podrška daleko od bezrezervne.
Sve to ukazuje na širi problem europske desnice: kako istodobno zadržati snažan nacionalni identitet, proširiti biračku bazu i graditi međunarodne političke veze bez gubitka autonomije. Trump može biti simbol ideološke pobune protiv liberalnog centra, ali teško može postati univerzalni politički uzor za Europu. U konačnici, europski desni populizam i američki MAGA pokret dijele sličan jezik, ali ne nužno iste interese. A u politici, osobito onoj nacionalnoj, interesi gotovo uvijek imaju prednost pred simboličkim savezništvima.
Otvori KEKS Pay
Baš