Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Tri bijele golubice bez stanke letjele čak 20 sati i četiri minute

Polijetanje iz golubinjaka pratio je sudac, a morale su mu se redovito pokazivati na nebu, kako bi ga uvjerile da nisu negdje sjele i zadrijemale jer bi inače bile diskvalificirane, priča vlasnik
17. kolovoza 2012. u 10:00 2 komentara 1549 prikaza
Golubice
Foto: Davor Javorović/Pixsell

Nitko ne zna koliko su kilometara prevalili. U zrak su se vinuli u ranu zoru, u 4.30 sati. Spustili su se na tlo tek pola sata iza ponoći. Letjeli su točno 20 sati i četiri minute. Tri bijele golubice Ivana Brdarića iz Višnjevca postala su tako nove hrvatske rekorderke u letenju. Rekord je nadmašen 19. svibnja.

Važna je trenerska taktika

– Nisam se nadao da će uspjeti jer je dan bio kratak pa su čak tri sata provele u mraku. Trenirani su da pobijede strah od mraka, no on im je jednostavno urođen – priča Brdarić.

Njihovo uzlijetanje iz golubinjaka u ovom osječkom prigradskom naselju pratio je sudac. Svakih sat vremena morali su mu se pokazati na nebu.

– Moraju doći i uvjeriti suca da su u zraku, da nisu negdje sjeli i zaspali – opisuje.

Važno je da se drže skupa, u formaciji. Vinu se, pak, i do tisuću metara visoko.

Ovi engleski tipleri tako su se priključili elitnoj ekipi od samo 116 golubova u svijetu koji su neprekidno letjeli više od 20 sati. Svjetski su rekord, inače, postavile ptice iz Irske još 1995., a krilima su mahale 22 sata i pet minuta u komadu. Višnjevačke golubice letjele su, pak, 33 minute duže od dotadašnjih hrvatskih rekordera.

– Nisu same sletjele, nego sam ja odlučio da je njima dosta i pozvao sam ih da dođu. Bio sam zadovoljan rezultatom, a plašio sam se da ne pogriješe. Ako bi zapele, pale ili sjele negdje pa ne bi došle kući, bile bi diskvalificirane. Bila je to trenerska taktika – smješka se Brdarić. Uloga trenera, dodaje, jednako je važna kao i kvaliteta golubova.

Za rušenje rekorda golubice, od milja nazvane Dame, marljivo su trenirale. Intenzivni treninzi počinju krajem ožujka. U početku lete sat ili dva, a pred kraj priprema i po deset sati.

– Moraju jesti i lakšu hranu, ječam, rižu, proso. Masna hrana, poput suncokreta, uljane repice i konoplje daje im se, opet, u pripremnoj fazi za natjecanja – pojašnjava. U golubinjak se vraćaju kada nad njim poleti nekoliko specifičnih, pernatijih golubova. Letači vide svoje „kolege“, upaljena svjetla i čuju zvižduke vlasnika. Uvjetovani im je to refleks na koji su privikavani odmalena, a povezuju ga s hranom.

Za pticu najviše 200 eura

Brdarić ima 40-ak golubova. Godišnje ih se izleže oko 50. No, strogu natjecateljsku selekciju prođe tek njih pet, šest.

– Kao i u svakom sportu – kaže on. U punoj su sportskoj snazi u dobi između tri i pet godina.

– Prevrijedni su nam da bismo ih riskirali dalje, koristimo ih potom za rasplod – nastavlja.

Dvije dame rekorderke rođene su 2011., a treća 2010. Mirovinu su već zaslužile. Brdarić ih ne planira prodati. No, zarada na njima ionako ne bi bila velika. Cijene se kreću do 200 eura po ptici.

Zvonimir Despot
Što se to dogodilo s Milanovićem? Ovo se ne bi usudio kazati ni Tuđman
Umjetnost kao terapija
Umjetnost kao terapija
Doživite kulturu u metropoli – ovo ne biste smjeli propustiti
  • Brod na savi:

    Neznam zasto nedopustate pohvaliti tako divan uspjeh, HVALA

  • thekurcula:

    Ne bih da ometam slavlje ali korupcija u golubarskom sportu nadaleko je poznata. Čestitam rekorderu, rekord je rekord, priznat je, i idemo dalje. Kod tiplera su i mogućnosti za lažiranja manja nego kod srpskog visokoletača ali je svejedno moguće. Bolja ... prikaži još!a kontrola povezana je sa većim, zapravo ogromnim troškovima, a naši se golubari bore za golu egzistenciju, sebe i svoje porodice od koje i otkidaju hleb da bi nahranili golubove.