Je li u Pašmanskom kanalu između kopna i otoka prije više tisuća godina postojalo veliko naselje? I je li najromantičniji otok na svijetu – srcoliki Galešnjak – ostao (nastao) kao spomen na davno izgubljenu i potopljenu civilizaciju koja je nestala nakon što se more podignulo pet i više metara te potopilo neolitičko naselje? Je li i možda bilo spojeno "svojevrsnim mostovima" preko današnjih otočića Školjića, Ričul, Galešnjaka, Bisage… Otkrića pod morem potiču maštu… Podsjetimo, kada su prije deset godina ispred mjesta Turanj, tik uz otok ljubavi, koji je zaslužan za ovaj romantični i dakako neznanstveni uvod, nađeni tragovi naselja starog 3500 godina, koje je danas pod morem, nalazište se odmah počelo titulirati "hrvatskom Atlantidom", potopljenim "gradom." No, da pretjerivanju usprkos, zahvaljujući kojem je i filmska industrija pokazala interes, ipak jest riječ o senzacionalnoj arheološkoj lokaciji, potvrđuju i nova nalazišta s druge otočne strane. A da je tako i da je štoviše otkriven vjerojatno tek manji dio, potvrđuje i nedavno otkriveno potopljeno neolitičko nalazište, i to ispred Neviđana na Pašmanu, gotovo u smjeru nalazišta u moru ispred naselja Turanj. Naime, prije nekoliko tjedana sa Sveučilišta u Zadru izvijestili su da je dovršeno probno podvodno arheološko istraživanje potopljenog neolitičkog nalazišta između Neviđana i otočića Školjića uz obalu Pašmana.
Bio spojen s kopnom
– Istraživanje je provedeno u sklopu projekta Hrvatske zaklade za znanost "Potopljena neolitička nalazišta u podmorju hrvatskog dijela Jadrana", koji vodi Mate Parica s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Arheolozi su pod morem utvrdili impresivnu umjetnu strukturu dugu više od 300 metara, danas smještenu na dubini od oko pet metara. Radiokarbonske analize datiraju je u oko 4700. godinu prije Krista — razdoblje kada je razina Jadrana bila više od pet metara niža nego danas. Prema svemu sudeći, neolitička je zajednica na tome izdvojenom prostoru podignula veliko naselje koristeći goleme količine kamena premda razlozi za gradnju naselja odvojenog od obale zasad ostaju nepoznati. Probne sonde otkrile su dio suhozida, a usporedno s kamenim zidom proteže se i niz gusto zabijenih drvenih pilona. To je tek manji segment složene mreže struktura koje se prekrivaju cijelo nalazište. Usto, istraživači ističu da se posljednjih godina na istočnoj obali Jadrana otkriva sve više sličnih monumentalnih neolitičkih objekata. Smatra se da su ih gradile zajednice okrenute moru, vjerojatno s naglašenom ulogom pomorske trgovine.
I dok, daljnja istraživanja ove lokacije tek slijede, valja opet podsjetiti na nalazište s druge, kopnene, turanjske strane na samo pedesetak metara od obale, otkriveno u moru prije desetak godina. Tada su arheolozi na morskom dnu locirali "naselje" na površini od gotovo jednog i pol hektara s brojnim artefaktima; nađeni su tu kamena sjekira, veliki drveni piloni zabijeni u dno, svojevrsni nosači sojenica, odnosno nastambi u naselju, ali i možda najstarija koštica masline na Jadranu. Večernji list tada je izvijestio o tvrdnjama da u podmorju leže i ostaci dugačkog kamenog nasipa kojim je otočić Ričul prije 3500 godina bio spojen s obližnjim kopnom i da je tu zapravo nekad bio poluotok, vjerojatno kao zaštita i kontrola morskog prostora te plovidbenog puta uz istočnu obalu Jadrana. Riječ je o području s najjačim morskim strujama koje često mijenjaju smjer, što je pak ponekad podrazumijevalo, kako se pretpostavlja, i dugotrajnije zadržavanje plovila u iščekivanju povoljnih uvjeta za plovidbu. Pretpostavka je da da su tu obitavale zajednice koje su prethodile Liburnima, gotovo nepoznate u Dalmaciji.
Ribari i poljodjelci
Uz keramiku i alate otkriveni su i artefakti poput perforiranog jelenjeg roga, odnosno igla koja je služila za pletenje ribarskih mreža. Osim ribarstvom i stočarstvom prastanovnici ovog područja bavili su se i poljodjelstvom, na što upućuje kameni žrvanj za mljevenje žitarica, otkrivena koštica masline... Evo što o značenju ovih nalazišta, ali i koje su pretpostavke o području i životu ljudi iz tog doba na području uz Pašmanski kanal, kaže Mate Parica sa zadarskog sveučilišta: – Kad se ovako sagleda, stvarno je to velika koncentracija potopljenih prapovijesnih nalazišta u Pašmanskom kanalu na dijelu između Turnja i Neviđana. Razvedenost obale i prirodni uvjeti zasigurno su jedan od razloga ovako velikog broja, međutim neke razloge možda nikad i nećemo saznati. Zasad imamo potopljena nalazišta od starijeg neolitika, preko kasnog neolitika, pa do srednjega brončanog doba. Vjerojatno su u nekoj ranijoj fazi otok Pašman i Ugljan bilo spojeni s kopnom. More je u nekom razdoblju odvojilo otoke i izbrisalo određene tragove – istaknuo je M. Parica.
Otvori KEKS Pay
