Iako Toma više nije s njima, na Farmici će se zauvijek pričati o njemu i o tome kako je nastala Tomina kućica za volontere. Kućica koju su u tom skloništu počeli graditi kako bi jedan od njihovih pasa, Toma, imao svoj dom. Zbog njegovih zdravstvenih problema znali su da ga nikada neće moći udomiti. A otkad je stigao k njima živio je u karanteni, odvojen od svih pasa, ali i od ljudi, koje je premalo viđao. Ideja je nastala u jednoj radnoj akciji, kad su se u skloništu sadila nova stabla.
– Prije dvije godine aktivirali smo platformu Workaway i počeli su nam se javljati volonteri iz cijelog svijeta. Neki su kod nas ostajali dva tjedna, to je minimum koji smo odredili, vrijeme u kojem se može naučiti sve što treba raditi oko i za životinje. Njihova obveza je hranjenje, čišćenje, šetnje, socijalizacija. Neki od njih i na svoj slobodan dan odvedu psa na jezero, u centar grada, nauče ga na povodac, promet, druge pse, kupanje u jezeru. Dosta volontera vraća nam se i po nekoliko puta. Nedavno je kod nas bila Tina iz Velike Britanije, ostala je gotovo tri mjeseca i vraća se ponovno. I Ethan nam je stigao iz Velike Britanije i doći će opet – govori nam Ivana Varkonji, voditeljica skloništa. Kad su aktivirali platformu, imali su četiri kontejnera u kojem su ti volonteri stanovali, jer obveza je skloništa pružiti im smještaj i hranu. I sve je krenulo od tih kontejnera, oni su sada zapravo vanjski zidovi Tomine kućice.
– U sredini smo napravili kuhinju, dnevnu soba, kupaonicu i sve to smo natkrili. Kućica još nije gotova, ali Tomo je u njoj imao neku obitelj, obitelj volontera s kojima je bio cijeli dan. Kad kuhaju, on je bio s njima, kad se druže, on je bio s njima – ističe I. Varkonji. Nedavno su postali svjesni da mu nije ostalo još puno dana; nakon svega što mu se u životu dogodilo i nakon svega što je preživio, umirao je od tumora. Provodili su s njim jako puno vremena, često su ga vodili izvan skloništa, da osjeti kako je kad si s druge strane ograde. Trudili su se pružiti mu najbolje i najviše što mogu, mazili su ga, barem oni kad ga već život nije mazio. I tako do njegovog posljednjeg udaha.
Priču o Tomi volonteri koji su na Farmicu stizali preko platforme ponijeli su svojim kućama. A stizali su iz Kostarike, Južnoafričke Republike, Kanade, SAD-a, Rusije, Švicarske, Nizozemske, Austrije, Češke, Slovenije, Albanije, Francuske, Italije, Novog Zelanda, Australije. Neki su se kući vratili i u društvu psa udomljenog s Farmice. Tako je Sofie u Njemačku povela tronogog Grgu, Jessi iz Njemačke udomila je Auru, a Lulu i Tes, par iz Francuske, udomili su Moona. I to je, kaže nam Ivana, najbolji završetak volontiranja u njihovu skloništu.
Na Farmici trenutačno udomljavanje čeka 180 pasa. Svaki sa svojom pričom, svojom osobnošću pa i svojim problemima.
Teo je u sklonište stigao potpuno smrskane šapice, stao je na lovačku zamku, a zbog težine ozljeda sada ima tri noge. Bio je jako nepovjerljiv. Danas je aktivan, privržen pas. Savršen je u kući i nikad mu se nije dogodilo da obavi nešto što bi trebalo obaviti vani. Ne voli domaće životinje, a u društvu drugih mužjaka je dominantan pa treba vremena za dobar odnos.
Ghost je bio štene kad je stigao na Farmicu. I tu živi već tri godine. Svladao je sva pravila ponašanja koja mogu olakšati odluku o udomljavanju, odlično šeće na povodcu, odličan je u kući, ali nitko ga nije poželio udomiti. S obzirom na njegove mogućnosti preskakanja, dvorište u kojem bi boravio trebalo bi imati višu ogradu.
I Missy je u sklonište stigla još kao štene, zajedno s dvije seke. Vrlo je nježna i privržena ljudima. I ona bez problema šeće na povodcu, a osim šetnji ne traži neke prevelike aktivnosti. Bila bi savršeno društvo ljudima koji vole malo mirniji život.
Sve pse koji se udomljavaju možete pronaći na Facebook stranici skloništa Farmica. Ako ne želite ili ne možete udomiti psa, možete im pomoći u troškovima brige za sve njih ili im pomoći da dovrše Tominu kućicu, koja još nije gotova. U spomen na Tomu, psa kojeg su do zadnjeg dana njegova života voljeli volonteri iz cijelog svijeta.
Otvori KEKS Pay
