Na društvenim mrežama i među hrvatskim javnim osobama nastavile su se objave sućuti nakon smrti Julienne Bušić, američko-hrvatske spisateljice, esejistice i prevoditeljice koja je preminula u 78. godini. Posebnu pozornost privukla je objava glazbenika Marka Perkovića Thompsona, koji se od Bušić oprostio naglašavajući njezinu povezanost s hrvatskim narodom i političkom emigracijom. "S tugom smo primili vijest da nas je napustila Julienne Eden Bušić - žena velike hrabrosti, odanosti i ljubavi prema hrvatskom narodu i svom Zvonku. Njezino ime ostat će trajno upisano u povijest hrvatske i hrvatske političke emigracije i u srcima svih koji su poštovali njezinu žrtvu, vjeru i dostojanstvo. Obitelji, prijateljima i svima koji tuguju izražavamo iskrenu sućut. Počivala u miru Božjem", napisao je glazbenik na Facebooku.
Da podsjetimo, u 78. godini preminula je Julienne Bušić, američko-hrvatska spisateljica, esejistica i prevoditeljica, potvrđeno je Večernjem listu. Rođena je 20. rujna 1948. u mjestu Eugene u državi Oregon, na zapadu SAD-a kao Julienne Eden Schultz, jedina kći uz tri mlađa brata. Otac joj je bio profesor engleskog i starogrčkog jezika, a majka knjižničarka. Studirala je germanistiku i lingvistiku, najprije u SAD-u, a potom u Beču. Godine 1969. u Beču je upoznala Zvonka Bušića koji je studirao slavistiku i povijest. Bušić je bio aktivist koji je prosvjednim akcijama htio privući pozornost na položaj Hrvatske u tadašnjoj Jugoslaviji. Na njegov nagovor, s prijateljicom je 29. studenoga 1970. na tadašnji državni praznik Dan Republike s vrha nebodera na središnjem zagrebačkom trgu bacila letke protujugoslavenskog sadržaja. Zbog toga su uhićene i zadržane u pritvoru. Nakon puštanja vratila se u Beč. Vjenčali su se dvije godine kasnije, 1972., u Frankfurtu. Nakon toga preselili su se u SAD. Živjeli su u New Yorku, na Manhattanu.
Dana 10. rujna 1976. Zvonko, njegova supruga Julienne i još trojica Hrvata koji su živjeli u SAD-u, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić, ukrcali su se u zračnoj luci La Guardia u zrakoplov Boeing 727 koji je letio iz New Yorka u Chicago. Kada su bili iznad Buffala, Zvonko je uručio poruku jednom od stjuarda koji ju je prenio pilotu. U njoj je pisalo da je u zrakoplovu pet bombi i jedna u ispod središta podzemne željeznice na Grand Centralu. Zaprijetili su da će detonirati bombe ako se njihovi zahtjevi ne ispune. Tražili su da se njihov proglas s naslovom "Poziv na dostojanstvo i slobodu“ o borbi za hrvatsku neovisnost objavi u vodećim svjetskim novinama te da se iznad Pariza, Londona, Montreala, Chicaga i New Yorka izbaci tisuće letaka s istim sadržajem. Njihovi zahtjevi su uglavnom ispunjeni. Mediji su, osim, Herald Tribunea, objavili proglas, leci su bačeni iz zrakoplova ili helikoptera iznad traženih gradova.
Zrakoplov je, nakon četiri zaustavljanja, stigao u Pariz. Pri jednom od zaustavljanja pušteno je 35 putnika. Nakon 12 sati u policijskom okruženju, otmičari su se predali. Putnici se nisu žalili na njih. "Oni nemaju ništa protiv nas, samo su htjeli da se čuje njihova priča. Brinuli su se za nas i dobro s nama postupali“, kazao je jedan od njih. Ispostavilo se da su u zrakoplovu imali lažni eksploziv. Jedini pravi bio je u newyorškoj podzemnoj željeznici. Bušić je u pismu policiji objasnio gdje se nalazi i kako je treba demontirati. Pri pokušaju demontiranja te naprave na policijskom poligonu poginuo je policajac Brian Murray. Na suđenju u New Yorku Julienne i Zvonko Bušić osuđeni su na doživotni zatvor, a ostala trojica Hrvata na 30 godina. Julienne je provela u zatvoru trinaest godina. Puštena je na uvjetnu slobodu 1989. Više o Julienne čitajte ovdje.
Otvori KEKS Pay
