Opravdanja za one koji odluče uzeti bilo kakvo oružje u ruke i pobiti svoje suučenike i nastavnike u školi nema. Maltretiranje, nepravda, stvarna ili tako shvaćena, osjećaj bijesa i želje za osvetom mogu samo smjernice u sklapanju veće slike događaja, ali nikako ne i pravi razlog. Pucnjava u školi, ma koliko se činilo da je "američka stvar", to ipak nije - iz godine u godinu slične stvari se događaju u Europi, ali ipak, na sreću, u puno manjem broju. Ali - trend je ovdje.
Što smo naučili iz krvavih pohoda u Americi? Ubojice su pucale po školama, sveučilišnim kampusima, šoping centrima dok su žrtve bile manje-više slučaja, ubijene bez ikakvog razloga. U svim slučajevima okidač je povukao muškarac - ljutiti mladi čovjek, tinejdžer ili tek koju godinu stariji. Tko su te ubojice? Jedinstvenog psihološkog profila nema, kažu psiholozi. Neki su mentalno bolesni. Psihotični su, a manijakalne ideje upravljaju njihovim ponašanjem.
"Znate li kako je kad vam pljuju u lice? Znate li kako je kopati svoj grob? Znate li kako je kad vam režu grkljan? Znate li kako je kad vas živog spaljuju? Znate li kako je to kad vas ponize i pribiju na križ? A onda vas puste da iskrvarite do smrti?", glasio je manifest koji je ostavio Seung Hui Cho, student završne godine na sveučilištu Virginia Tech u američkom Blacksburgu. Taj je mladić pobio 32 kolega i profesora da bi naposljetku presudio i sebi.
Choove riječi i misli bili su konfuzni, rastrojeni i svjedočili su samo da je riječ o bolesnoj osobi, nikako o njegovim motivima. Ili, kako je rekao psiholog Michael Werner, to je čisti Choov PR materijal kojim se pokušao predočiti kao lik iz Tarantinovih filmova.
U drugom primjeru, 18-godišnji Finac Pekka-Eric Auvinen snimkama na YouTubeu cijelom je svijetu, bez cenzure, nagoviještao napad na svoju školu pri kojem je pobio osam ljudi. Auvinen spada u najzagonetniju skupinu ubojica. Na prvi pogled riječ je o sasvim običnim mladićima, iz sređenih obitelji. Ipak, emocionalno su problematični, povučeni su i samotnjaci. Nisu zadovoljni svojim uspjehom i osjećaju da ih drugi ne tretiraju fer. Kako tonu u depresiju, zdrava moć rasuđivanja postaje sve slabija, a misao o osveti i veličanstvenom dokazivanju svoje vrijednosti sve slađa. – Živimo u globalnoj kulturi društvenih mreža. Ako naginjete nasilju i antisocijalnom ponašanju, kako ćete bolje ostaviti svoj trag nego na internetu?! – objašnjava profesor kaznenog prava iz Bostona Tom Nolan.
Auvinenov zločin nije bio impulzivan - snimke na YouTubeu pokazuju da ga je dugo planirao. Poziva na ustanak protiv porobljavanja, pokvarenih i totalitarnih režima te kaže: "Spreman sam boriti se i umrijeti. Ja kao prirodni selektor, eliminirat ću sve koje smatram neprikladnim, sramotom za ljudsku vrstu i greške prirodne selekcije". Posljednji klip, znakovito nazvan - Masakr u školi Jokela - prikazuje Auvinena kako maše pištoljem, dok napis kazuje "Revolucija protiv sistema".
– Internet takvim mladima pruža zamamno obećanje besmrtnosti ako se ubiju. Daje im i prigodu da izgrade identitet, da kopiraju ideje nasilja te da dobiju podršku za svoje antidruštvene ideje. Ti su tinejdžeri nesigurni, ne komuniciraju sa svojom okolinom, ali na internetu pronalaze svoje istomišljenike i bliske prijatelje kojima se mogu povjeriti – dodaje Nolan.
Vrlo je indikativno da masovne pokolje rade muškarci. Oni su odabrali pucnjavu da tako preuzmu moći i pažnju i da tako prisile druge da svjedoče njihovoj boli. U tom trenutku, oni sve kontroliraju u svijetu u kojem im se čini da nemaju ni malo kontrole. Ili, kako psiholozi koji su proučavali taj fenomen kažu, to je "smrt od očaja", odlazak iz društva u kojem prevladava taj sentiment, ili oni tako osjećaju.
Masovna pucnjava je oblik samoubojstva: bilo da je riječ o tome da si na kraju sami oduzmu život, da ih ubije policija ili da skončaju u zatvoru na dugoj robiji - ona je čin uništenja samog sebe. Ta činjenica razlikuje masovne pucnjave od drugih zločina i zato tradicionalne preventivne mjere poput jače kontrole oružja sigurnosti ili strogih kazni neće puno učiniti da ih zaustave. Ti počinitelji nisu žrtve. Ali kako bi se spriječile buduće tragedije, treba liječiti temeljnu patologiju koja hrani taj očaj u njima.
FOTO Prizori užasa u Grazu: Grad pod opsadom policije, stanovnici u šoku, dignuta četiri helikoptera
Otvori KEKS Pay
Sve je točno analizirano u članku, ali trebalo bi dodati da su veliki dio tih pokolja učinile neprilagođene osobe koje pripadaju nekoj od migrantskih i manjinskih skupina. Polovina tih su radikalni islamisti. Zašto o tome ne smijemo govoriti. Jer je multikulti društvo utopija? Idemo proučiti 500 takvih napada i vidjeti statistike.