Možemo! i SDP očekivano su dobili što su tražili, “za dom spremni” veći nego ikad u Zagrebu. Eto čemu vode zabrane u zemlji u kojoj još ne blijede sjećanja na 45-godišnji režim temeljen na zabranama i zatvorskim kaznama zbog pjesama kao što je “Marjane, Marjane”. Kako to da Varaždin nema sličnih problema? Ima li to kakve veze s tim što je njihov gradonačelnik Neven Bosilj (SDP) odbio biti glazbeni policajac. BBB perfidno pita Tomaševića “Kaj ćemo sad, gradonačelniče”?! Jer nije u Zagrebu donesen “lex Thompson” već se zabrana ZDS-a u gradskim prostorima odnosi na sve, pa i kad ga Bad Blue Boysi ne koriste u zloćudnom značenju nego kao političku ekspresiju, izraz bunta gradskoj vlasti u liku Tomislava Tomaševića. Možemo! i SDP sada su dobili priliku pokazati Vladi Andreja Plenkovića kako se to treba obračunati s dvostrukim konotacijama, “huliganima”, “crnokošuljašima”, “neofašistima”..., kako to rade oni koji su predani beziznimnoj zabrani triju riječi. Neće se valjda gradske vlasti sada pozivati na smirivanje tenzija, skrivati iza postupanja policije ili izvlačiti da ne mogu zabraniti i takav šokantan, uznemirujući vid političke kritike u raspravi od javnog interesa na temu je li nužno zabraniti korištenje gradskih prostora pjevaču jer je pred pola milijuna ljudi otpjevao i pjesmu koju legalno izvodi od 1991.
Da se to pita onu Benčićku i onu Orešković zabranili bi igranje na Maksimiru istog trena bez imalo razmišljanja - obe trofazne jugoslavenke na grbači države koju ne vole