Milijuni su onih koji će ovih dana uz stisak ruke ili porukom na društvenim mrežama zaželjeti na hrvatskom jeziku sretan Božić. U iseljeništvu, pak, takvu čestitku neće razumjeti stotine tisuća Hrvata. Velik broj njih ne govori jezikom svojih roditelja, djedova ili pradjedova. Zato će dio Hrvata treće ili četvrte generacije posvuda u svijetu umjesto “sretan” ili “čestit Božić” uglavnom izgovarati “Merry Christmas”, “Feliz Navidad”, “Frohe Weihnachten”, “Joyeux Noël”... Mladima integriranima u društva u kojima žive identitetske veze s domovinom ponajviše emocionalno čuvaju njihovi roditelji. Bivši sustav iseljenike je stigmatizirao, proglašavao neprijateljskima. Kod njih je to pojačavalo mržnju prema komunizmu i jačalo nacionalni naboj. Iako su sanjali Hrvatsku, nesvjesno su zapostavljali materinski jezik. Zbog želje da im se djeca, unuci ili praunuci što prije uklope u sredinu, s njima su često razgovarali na engleskom, njemačkom, španjolskom... A oni međusobno na nekom svom kajkavskom, dalmatinskom, čakavskom ili nekom drugom lokalnom dijalektu.