Za vrijeme studija nekoliko nam je profesora preporučilo knjige i razmišljanja slovenskog isusovca Marka Ivana Rupnika. Tako sam se i "upoznao" s njime. Posebno me oduševila njegova meditacija o "izgubljenom sinu" odnosno o milosrdnom Ocu. S vremenom se Slovenac pretvorio u zvijezdu sakralne umjetničke scene. Neki bi rekli da se Rupnik sa svojim Centrom Aletti, za razliku od ostalih sakralnih umjetnika, nije morao boriti za projekte, nego da je imao privilegij birati što će i gdje raditi. Uređivao je i oslikavao renomirane crkve i kapele diljem svijeta. Što se tiče njegova angažmana u Hrvatskoj, radio je mozaike u solinskoj bazilici Svete obitelji, te u Vepricu, Sisku i Petrinji. Jedan od njegovih najvažnijih projekata je i interijer franjevačke crkve u Mostaru kao jedan od monumentalnijih sakralnih objekata u jugoistočnoj Europi.