Kako se prilike u svijetu razvijaju u sve opasnijem pravcu, tako hrvatska vanjska politika sve više nalikuje na žvakaću gumu koju diplomatski i politički profesionalci razvlače po ustima a da ne mogu izbaciti pravi odgovor. Od prevelikog prežvakavanja nekad izgleda da Hrvatska ima dvije vanjske politike ili više, a katkad se čini da nema nijedne. Da je mirnije vrijeme, Hrvati bi se zabavljali vlastitim glupostima koje ne znaju nazvati pravim imenom, pa ih se ne mogu otarasili. No kako je na razdaljini jednoga drona od Hrvatske započeo i drugi rat koji potencijalno može prerasti u svjetski, državno vodstvo moralo bi se uhvatiti za isti štap, i iz odgovornosti prema državljanima formulirati konzistentnu državnu politiku, da dva hrvatska političara ne zastupaju tri stava. Ako Dabrino pjevanje spada u ustašluk, konkurentska borba vodećih državnih ličnosti, ili njihovih politika, spada u nestašluk koji također slabi državu. Svijet gori, a Hrvati se dijele!