Američko‑izraelski udari na Iran zaokupili su pozornost svijeta. Puno je rasprave o uzrocima i ciljevima ovog rata, ali kako ni sami akteri nisu uspjeli sročiti smislen odgovor, teško je prognozirati koliko će sve to trajati. Ono što je jasno jest da SAD i Izrael imaju ogromnu premoć u vojnoj tehnici i da je koriste za zračne udare po vojnim (i civilnim) ciljevima u Iranu. Iran se, s druge strane, oslanja na svoj arsenal balističkih raketa i dronova, ali je pritom nezgodno što taj svoj arsenal koristi za asimetrično ratovanje, nanoseći štetu neprijateljskoj logistici i civilnoj infrastrukturi okolnih arapskih zemalja. Tako smo, umjesto direktnih vojnih okršaja na nebu, moru i na kopnu, imali prilike gledati kako gore naftna postrojenja u Kataru, Emiratima, Saudijskoj Arabiji i Bahreinu. Ispostavilo se kako je pretvaranje svjetskih rezervi nafte i plina u plamenu buktinju puno učinkovitiji udarac od pretvaranja neprijateljskih zrakoplova i brodova u staro željezo. Svjetske burze su odmah reagirale, a pritisak na obje strane da okončaju sukob sve više raste.
tako je Ristiću, nemoj se onda čuditi kada diljem Europe političke opcije koje budu podržavale Izrael počnu masovne gubiti izbore i vlast