RIJEKA – Da je operater troakarom ušao ukoso, a ne
okomito, ozljeda se ne bi dogodila, procijedio je na kraju detaljnog
ispitivanja dr. Miljenko Uravić, šef kirurgije KBC-a Rijeka
i svjedok u kaznenom postupku koji se na riječkom Općinskom sudu vodi
protiv kirurga Branka Popovića.
Slučaj
Maškarin: 'U sali je nastala opća panika'
Maškarin
još bez odštete, HZZO mu ne da ni u toplice
Maškarinov kirurg: Nisam kriv, a što je u
duši, moja je stvar
Banalizirao događaj
On je optužen da je, kao kirurg operater, prilikom rutinske operacije
slijepog crijeva Miroslava Maškarina, nepravilno upotrijebio
instrument troakar i pacijentu oštetio stijenku aorte.
Šef riječke kirurgije opisao je kako se troakar
pravilno uvlači u trbušnu šupljinu, no upitan da
odgovori kako to da je u svom kasnijem nadzoru operacije ocijenio da je
operater “ispravnim postupkom ipak ozlijedio
pacijenta”, cijeli događaj prilično je banalizirao.
– To je isto kao da tučete orahe. Ne želite se udariti u
palac, ali to se dogodi – rekao je ostajući kod
mišljenja da je riječ o komplikaciji, a ne liječničkoj
pogrešci koja je Miroslava stajala lijeve noge. Svjedočio je
i dr. Arsen Depolo, kirurg koji je uz Uravića naknadno pristupio
operaciji. On se slaže da je riječ o komplikaciji, no njegov i Uravićev
iskaz oprečni su posebno kad je riječ o vremenu koliko je koji dio
operativnog zahvata trajao.
Mijenjao iskaz
Nitko od ispitanih svjedoka nije sa sigurnošću mogao reći
koliko dugo su Miroslavove noge bile bez protoka krvi. Dr. Depolo
promijenio je svoj prijašnji iskaz koji se odnosi na vrijeme
kada su, nakon zahvata saniranja ozljede na aorti, pustili krv u noge.
Ispitan u siječnju 2007. kazao je da su krv pustili oko 4 sata, no
jučer je rekao da je to bilo “negdje oko 3.00”.
Ispitan je i Božidar Krstulović, anesteziolog na operaciji. Vidio je da
kirurzi nastoje zaustaviti krvarenje, no uza sav napor pacijent je
izgubio prilično krvi.
'Ovdje boli onoga tko je udaren!'
– Ne boli onoga tko tuče, nego onoga tko je udaren – kratko je komentirao M. Maškarin usporedbu šefa kirurgije o “orasima i udarcu u palac”. Rekao je da mu je pomalo naporno slušati svjedočenje. – Još uvijek ne znam koji im je cilj. Ako je cijeli postupak bio točan, zašto se sve ovo dogodilo? – pita se Miroslav. Optuženik je, pak, ostao pri tome da je postupio ispravno. – Činio sam najbolje za pacijenta i, ne dao Bog, da mi se takvo što opet dogodi, postupio bih isto.
