Teslin izum okretnog magnetskog polja zahvaljujući kojemu indukcijski motor proizvodi izmjeničnu struju, detaljno zamišljen u Budimpešti i izgrađen u Strasbourgu, pokrenuo je industrijsku revoluciju na prijelazu stoljeća.
A samoga Teslu, koji je nakon Budimpešte neko vrijeme živio i radio u Francuskoj, uskoro je nagnao da se otisne na put „preko bare“ – u SAD, zemlju velikih mogućnosti.
Unovčio je svoju skromnu imovinu i kupio kartu za vlak od Pariza do Le Havrea i potom za brod do New Yorka. No, na željezničkom kolodvoru Gare du Nord u Parizu, samo nekoliko trenutaka prije polaska vlaka, shvatio je da je opljačkan: netko mu je ukrao putne karte i novac.
“Uz ponešto spretnosti, odlučnost je u posljednji trenutak odnijela pobjedu i, uz uobičajena banalna i neugodna iskustva, uspio sam se ukrcati na brod za New York s ostatkom svoje imovine, nekoliko pjesama i članaka koje sam napisao te snopom proračuna povezanih s rješavanjem jednog nerješivog integrala i mojeg letećeg stroja”, napisao je Tesla.
Banalna i neugodna iskustva koja spominje u svojoj autobiografiji nisu detaljnije opisana, ali neki izvori govore da se na brod ukrcao tako što se prisjetio broja svoje izgubljene putne karte i uvjerio službenike brodarske kompanije da ga puste samo na temelju tog upamćenog broja. Prekooceansko putovanje koje će promijeniti tijek povijesti zamalo se nije dogodilo zbog sitnih kolodvorskih lopova.
Nije dobio obećano
U Americi, u koju je stigao 1884., živjet će do smrti 1943. Najprije je radio kod Thomasa Alve Edisona, a do danas je ostalo uvriježeno mišljenje da je Edison glavni krivac za Teslin konačni životni neuspjeh, da se radilo o gorkom rivalstvu u kojem je Tesla izvukao deblji kraj te je pri tome čak i pokraden ili barem oštećen za vrijedne patente koje je prisvojio Edison.
No istina je daleko od toga. U svojoj autobiografiji “Moji pronalasci” objavljenoj 1919. ovako je opisao svoj rad za Edisona: “Susret s Edisonom nezaboravan je događaj u mojem životu. Bio sam zadivljen tim krasnim čovjekom koji je toliko postigao bez raznih prednosti i znanstvenog obrazovanja. Ja sam učio desetak jezika, proučavao književnost i umjetnost te najbolje godine proveo u knjižnicama čitajući sve što mi je dospjelo u ruke, od Newtonovih ‘Principa’ do romana Paula de Kocka, pa mi se učinilo da sam potratio većinu života. Ali ubrzo sam uvidio da je to bila najbolja stvar koju sam mogao učiniti. U nekoliko sam tjedana stekao Edisonovo povjerenje…Gotovo godinu dana moje uobičajeno radno vrijeme bilo je od deset i pol ujutro do pet ujutro idućeg dana, i tako svaki dan bez iznimke. Edison mi je tako jednom rekao: ‘Imao sam mnogo marljivih pomoćnika, ali vama nema premca.’ U tom sam razdoblju osmislio dvadeset i četiri različita tipa standardnih strojeva s kratkom jezgrom i istih karakteristika koji su zamijenili stare. Upravitelj mi je obećao pedeset tisuća dolara kad završim taj zadatak, no ispalo je da se samo našalio sa mnom. Za mene je to bio bolan šok pa sam dao otkaz.”
Moguće je da nitko zapravo nije vjerovao da Tesla to može ostvariti pa mu je ponudu dao iz šale koju izumitelj nije baš shvatio, kao što možda do kraja nije shvatio ni da su i J. P. Morgan i George Westinghouse i Edison prije svega poslovni ljudi. Sve to nije prouzročilo neke osobite razmirice između Edisona i Tesle na osobnoj razini. Američkog poslovnog čovjeka Tesla je doista cijenio, pa i simpatizirao.
Tesli nije išao u prilog ni daljnji razvoj događaja. U utrci za dobivanje ugovora za postavljanje rasvjete u američkim gradovima Edison je dizajnirao sustav lučne rasvjete. Detalje je trebao razviti Tesla. No njegov sustav nikada nije ušao u uporabu i izumitelj je ostao bez nagrade koju je očekivao. Moguće je, kako piše W. Bernard Carlson u svojoj knjizi “Tesla – izumitelj električnog doba”, da nije bila riječ ni o kakvoj lošoj namjeri, već jednostavno o tržišnim uvjetima koji su na kraju Edisona motivirali da za instalaciju sustava uzme drugu tvrtku, a pri tome mu je u pregovorima Teslin sustav poslužio kao moneta za pregovaranje. Ali tu je i nesretna činjenica da su drugi inženjeri u tvrtki razvili alternativni sustav sa žarnom niti. Tesla to sve nije podnio najbolje pa je dao otkaz samo šest mjeseci od dolaska u Ameriku, odnosno rada za Edison Machine Works.
“U zimu 1885. gospodin Edison, Edward H. Johnson, predsjednik tvrtke Edison Illuminating Company, gospodin Batchellor, upravitelj tvornice, i ja jedne smo večeri ušli u malu zgradu na Petoj aveniji, nasuprot broja 65, gdje su se nalazili tvrtkini uredi“, opisuje Tesla jednu kasniju zgodu s Edisonom.
„Netko je predložio da jedan drugome pogađamo težinu pa su me nagovorili da stanem na vagu. Edison me prepipao uzduž i poprijeko i rekao: ‘Tesla ima 69 kilograma, ni više ni manje.’ I točno je pogodio. Bez odjeće sam težio 64,5 kilograma, koliko i danas imam. Prošaptao sam gospodinu Johnsonu: ‘Kako je moguće da mi je Edison tako točno pogodio težinu?’ ‘Dakle’, odgovorio je tihim glasom, ‘reći ću vam u povjerenju, ali ne smijete nikome reći. Dugo je radio u jednoj čikaškoj klaonici gdje je svaki dan vagao tisuće svinja! Eto tako’”, opisao je Tesla susret koji se dogodio nakon njegova otkaza u Edisonovoj tvrtki, što dovoljno pokazuje da njih dvojica zapravo nisu bili nikakvi smrtni neprijatelji.
Prijenos na daljinu
Teslu je na razmišljanje o jednostavnijim i učinkovitijim načinima distribucije električne energije naveo nepregledan niz električnih vodova i stupova koji su prekrivale nebo New Yorka. Shvatio je ograničenja istosmjerne struje (direct current, DC) u koju je investirao Edison i bio je odlučan osmisliti novi sustav. I, naravno, osmislio ga je.
Uslijedio je glasoviti “rat struja” između njih dvojice, odnosno rat između istosmjerne i izmjenične struje. Tesla je dotadašnji prijenos po principima istosmjerne struje, koja nije bila učinkovita, zamijenio izmjeničnom. Njegov energetski sustav izmjenične struje ili AC (alternating current) sustav napajanja utro je put za sve moderne električne pogodnosti. Pojednostavljeno, on je odgovoran za cijeli naš sustav električne energije, zapravo za cijeli suvremeni svijet.
Svjetska izložba u Chicagu 1893. i Teslina tehnologija prikazana na njemu bili su uvod u konačnu pobjedu u “ratu struja” (AC vs. DC). Postale su jasne prednosti izmjenične struje. Ukratko – one su u tome što se može učinkovito, uz vrlo male gubitke, prenositi na velike udaljenosti. Slikovito, za distribuciju istosmjerne struje potreban je niz kabela i gusto postavljene elektrane gotovo svakih kilometar i pol, dok je za Teslinu izmjeničnu struju žica koja je prenosi bila tanja, a guste elektrane nepotrebne jer je bio moguć prijenos na daljinu. A to je, na kraju, bilo i jeftinije. To u konačnici znači da se bez Tesle elektricitet ne bi mogao prenositi na veće daljine.
Čikaška izložba bila je, dakle, svojevrsna prekretnica iako ih je u Teslinu životu bilo mnogo. U Chicagu je dobio priliku da pokaže i demonstrira svijetu niz svojih izuma. Tamo je, primjerice, pokazao svoju fluorescentnu žarulju koja se manje zagrijavala od Edisonove i postala neonsko svijetlo i naposljetku štedna žarulja.
Konačnu pobjedu u “ratu struja” ostvario je elektranom na slapovima Niagare koju je podigao zajedno s poduzetnikom Georgeom Westinghouseom. Tesla ju je pred očima imao još od djetinjstva. Sve motore, sustav generatora i transformatora za uključenje elektrane osmislio je on sam. Mreža je 1896. uključena i obližnji Buffalo je postao prvi grad u Americi koji se koristio izmjeničnom strujom, uz prvi dalekovod dugačak 35 kilometara.
Vjerojatno se priče o negativnoj energiji između dvojice izumitelja temelje na snažnim Edisonovim pokušajima da diskreditira izmjeničnu struju. Najdramatičniji se takav pokušaj zbio kada je uspio nagovoriti administraciju na uvođenje smrtne kazne električnom stolicom.
Prvo pogubljenje strujom u povijesti, stanovitog Williama Kemmlera, osuđenog zbog ubojstva supruge sjekirom, završilo je debaklom. Kada ga tisuću volti nije ubilo, puštena je struja od dvije tisuće volti, pri čemu se, prema iskazu nekih očevidaca, njegovo tijelo zapalilo. “Bolje da su koristili sjekiru”, kratko je prokomentirao Westinghouse.
Nažalost, Tesla je bio naivčina bez trunke poslovne pokvarenosti u sebi. Kao i svi genijalci, mogao je riješiti svaki problem osim, vlastite egzistencije. Medju američkim razbojnicima nije apsolutno imao nikakve šanse. Način na koji opisuje kako ga je Edison (netalentirana lopina) preveslao za 50k dolara, govori sve.