Školovanje kod kuće u Hrvatskoj još nije zakonski dostupna mogućnost za učenike osnovnih škola, ali skupina roditelja već godinama pokušava otvoriti prostor za drukčiji obrazovni model. Među njima je i Riječanka Carla Konta, majka petero djece i jedna od pokretačica udruge Homeschooling Hrvatska, koja je u razgovoru za Croatians Online govorila o pregovorima s institucijama, iskustvu svoje obitelji i mogućem uvođenju eksperimentalnog programa u pojedine hrvatske škole.
Carla Konta homeschooling je počela ozbiljnije istraživati 2021. godine, nakon rođenja petog djeteta. Zajedno s još nekoliko obitelji osnovala je udrugu Homeschooling Hrvatska, a potom su počeli proučavati ranije inicijative i kontaktirati Ministarstvo obrazovanja te druge nadležne institucije. Cilj im je bio omogućiti da školovanje kod kuće, uz jasno definirana pravila i kontrolu obrazovnih ishoda, postane jedna od opcija dostupnih hrvatskim obiteljima.
Budući da je osnovnoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj obvezno, mlađa djeca Carle Konte i dalje pohađaju redovnu školu. Dvoje najstarije djece, međutim, srednjoškolsko obrazovanje prolaze kroz američki program Seton Home Study School, katoličku školu koja učenicima omogućuje školovanje od kuće. Prema njezinim riječima, djeca su kroz takav sustav postala samostalnija, znatiželjnija i odgovornija za vlastiti napredak. Umjesto da cijeli dan provedu u školskoj klupi, učenje organiziraju prema vlastitim interesima i tempu. Najčešće rade od jutra do podneva, približno četiri sata, dok ostatak dana ostaje rezerviran za sport, volontiranje, čitanje, obitelj i druge aktivnosti.
Raspored nije jednak svakoga dana. Jedna je kći u početku cijeli dan posvećivala jednom predmetu, dok je poslije odlučila učiti nekoliko predmeta dnevno. Djeca, kaže Konta, imaju mogućnost dublje se posvetiti područjima koja ih zanimaju. Tako su, primjerice, tijekom jedne godine izabrala dva matematička predmeta, dok je najstarija kći samostalno počela učiti japanski te je pristupila ispitu na Sveučilištu u Ljubljani. Provjere znanja provode se unutar američkog programa, a učenici na kraju svakog tromjesečja rješavaju testove i predaju pisane radove. Dugoročni cilj uključuje i pripremu za polaganje američkog SAT ispita. Roditeljska uloga, tvrdi Konta, nije svakodnevno kontroliranje i prisiljavanje na rad, nego mentoriranje, praćenje napretka i osiguravanje uvjeta za učenje. – Roditelji često misle da dijete koje se školuje kod kuće treba neprestano disciplinirati. U praksi su ta djeca često vrlo samostalna. Znaju što trebaju napraviti i motivirana su jer žele zadržati slobodu koju im takav način školovanja pruža – objasnila je.
Jedna od glavnih kritika koje Carla Konta upućuje klasičnom obrazovnom sustavu odnosi se na motivaciju učenika. Smatra da djeca često uče kako bi zadovoljila očekivanja nastavnika i dobila dobru ocjenu, umjesto da razvijaju vlastite ideje, interese i sposobnost samostalnog razmišljanja. Kao primjer navela je iskustvo svoga sina, koji joj je nakon škole rekao da mora procijeniti što se nastavniku sviđa kako bi dobio bolju ocjenu. Prema njezinu mišljenju, takav pristup djecu prerano uči traženju vanjske potvrde, dok bi ih obrazovanje trebalo osposobljavati za stvarni život, pokretanje projekata, rješavanje problema i preuzimanje inicijative.
Konta ističe da hrvatskom obrazovanju ne želi suprotstaviti model bez pravila i nadzora. Naprotiv, homeschooling vidi kao dodatnu mogućnost za obitelji koje su spremne preuzeti veću odgovornost za obrazovanje svoje djece. Tvrdi i da interes roditelja raste zbog problema s vršnjačkim nasiljem, teškoćama u učenju, nefleksibilnim rasporedima i razlikama između vrijednosti koje djeca usvajaju kod kuće i onih s kojima se susreću u školskom okruženju. Najvećom prednošću školovanja kod kuće smatra mogućnost da djeca odrastaju snažnije povezana s obitelji te da učenje doživljavaju kao put prema slobodi, a ne samo kao obvezu.
Pitanje koje se najčešće postavlja roditeljima koji razmišljaju o homeschoolingu odnosi se na socijalni život djece. Carla Konta odbacuje pretpostavku da boravak u učionici automatski znači i kvalitetnu socijalizaciju. Upozorava da učenici tijekom odmora danas često gledaju u mobitele, dok velike učionice i strogo organiziran raspored ne ostavljaju uvijek dovoljno prostora za stvarno povezivanje. Dijete koje se školuje kod kuće, tvrdi, ne mora biti izolirano. Može se baviti sportom, volontirati, sudjelovati u aktivnostima lokalne zajednice i svakodnevno komunicirati s ljudima različite dobi.
Takav pristup djecu, smatra, neposrednije uključuje u stvarni život. Ona sudjeluju u obiteljskim obvezama, odlaze s roditeljima u trgovinu, banku ili poštu, upoznaju način funkcioniranja kućanstva i lakše razvijaju komunikaciju s odraslima. Konta vjeruje da je upravo raznovrsnost takvih odnosa važnija od svakodnevnog boravka isključivo među vršnjacima. Paralelno s inicijativom za zakonsko reguliranje homeschoolinga pokrenula je i platformu ZAPI, namijenjenu roditeljima koji žele aktivnije sudjelovati u obrazovanju i razvoju svoje djece. Platforma nudi Montessori programe, audiosadržaje, kreativne aktivnosti i druge edukativne materijale na hrvatskom jeziku. Sadržaji su dostupni i hrvatskim obiteljima u iseljeništvu koje svojoj djeci žele približiti hrvatski jezik i kulturu. Prema podacima koje je Konta iznijela u razgovoru, platformu koristi približno 1300 obitelji.
Hoće li školovanje kod kuće uskoro postati zakonski dostupna opcija u Hrvatskoj, zasad nije poznato. Konta je navela da postoji mogućnost pokretanja eksperimentalnog programa u nekoliko škola, ali i naglasila da je riječ o procesu koji još traje. Rasprava o homeschoolingu time se više ne svodi samo na pitanje treba li djecu izdvojiti iz učionica. Ona otvara mnogo širu temu: koliko je hrvatski obrazovni sustav spreman prilagoditi se različitim potrebama učenika i koliko slobode roditelji trebaju imati pri izboru načina na koji će se njihova djeca obrazovati, zaključuje portal Croatians Online.
FOTO Povijesno nizak vodostaj paralizirao Dravu: 'I riba se povukla u dublje dijelove, odlazi prema Dunavu'
Otvori KEKS Pay
Homeschooling? Nema hrvatske riječi? Obiteljsko školovanje? Koja malograđanština i provincijalizam.