Bivši časnik ruske Federalne sigurnosne službe (FSB), Dmitrij Senin, tvrdi da je u dramatičnom bijegu od ruskih službi sigurnosti prešao granicu Kazahstana skrivajući se – unutar uginule krave, u pokušaju da izbjegne nadzor termalnih kamera i graničnih patrola. Priču je objavio britanski medij The Telegraph, čiji novinari navode da je Senin, bivši visoko rangirani obavještajac, godinama u bijegu nakon što je optužen za korupciju i zlouporabu položaja, što on odlučno negira.
Senin tvrdi da je operacija bijega bila pažljivo planirana, a ključni trenutak dogodio se u jesen 2022. godine kada je, kako kaže, iskoristio “slabu točku” u nadzoru granice između Rusije i Kazahstana. “Ležao sam nepomično unutar utrobe uginule krave oko sat vremena, čekajući da graničari izgube interes”, ispričao je Senin, dodajući da je bio odjeven u zaštitno odijelo i nosio plinsku masku kako bi izdržao uvjete u raspadajućoj strvini. Nakon prelaska granice tvrdi da je puzao kroz teren još nekoliko stotina metara prije nego što ga je preuzeo kontakt koji mu je pomogao u bijegu iz regije.
Seninov bijeg, prema njegovoj verziji koju prenosi The Telegraph, nije bio rezultat klasičnog “prebjega” ili izdaje, nego posljedica unutarnjeg sukoba unutar FSB-a nakon što je, tvrdi on, nesvjesno pokrenuo istragu koja je dotaknula visoke razine korupcije u ruskom sigurnosno-političkom sustavu. Ključni trenutak dogodio se 2016. godine kada je Dmitrij Senin, tada visoki časnik FSB-a, zaprimio informaciju o luksuznom stanu u Moskvi povezanom s visokorangiranim policijskim dužnosnikom. Tu je informaciju, kako tvrdi, proslijedio kolegama iz odjela za borbu protiv korupcije unutar sigurnosnih struktura, ne očekujući da će slučaj eskalirati.
Ubrzo nakon toga uslijedila je velika policijska i sigurnosna akcija koja je završila zapljenom više od 120 milijuna dolara u gotovini i drugim valutama u stanu povezanom sa zamjenikom šefa ruskog Ureda za ekonomsku sigurnost i borbu protiv korupcije Ministarstva unutarnjih poslova Dmitrijem Zaharčenkom. Zaharčenko je kasnije osuđen zbog mita i zlouporabe položaja. Senin tvrdi da je upravo taj slučaj pokrenuo lanac događaja koji ga je doveo u opasnost. Nakon što je postalo jasno da je dojava potekla iznutra, kaže da je unutar službe počelo “lovljenje krivca”, a ubrzo su i mediji počeli objavljivati članke u kojima se njegovo ime dovodi u vezu s istim korupcijskim krugovima.
Prema njegovim riječima, to je bio signal da je “netko na visokoj poziciji” odlučio da ga se treba ukloniti ili kompromitirati. U veljači 2017. dobio je, kako tvrdi, informaciju da će biti uhićen u roku od nekoliko sati. Odlučio je pobjeći isti dan, ostavivši obitelj u Moskvi, te se kroz mrežu kontakata prebacio prema granici s Gruzijom koristeći lažni identitet. Kasnije je u Rusiji protiv njega pokrenut kazneni postupak u kojem je optužen za korupciju i posredovanje u kriminalnim aktivnostima, što on poriče. Senin tvrdi da nije prebjegao sa zapadnim obavještajnim službama niti iznosio državne tajne, nego da je pokušavao izbjeći uhićenje za koje je vjerovao da bi ga dovelo do “namještenog procesa” i potencijalne likvidacije. Po njemu, problem nije bio u izdaji države, nego u tome što je dirao u mrežu korupcije unutar samog sigurnosnog aparata.
Granicu je na kraju prešao s lažnom putovnicom na ime Timur Kudasov – što je bila posveta pukovniku Leopoldu Kudasovu, izmišljenom sovjetskom liku koji je bio šef protuobavještajne jedinice Bijele garde u nizu filmova o Ruskom građanskom ratu prikazivanih 1960-ih i 1970-ih godina. Istog dana kada je ušao u Gruziju, kolege su upale u njegovu kuću i tek je tada saznao za što ga se tereti. Tvrdilo se da su Senin i Zaharčenko bili dio neformalne skupine korumpiranih časnika FSB-a i policije iz Rostova na Donu koji su vodili golem i razrađen lanac iznude te da su u rodbinskim vezama – što Senin sve poriče. Tužitelji su kasnije optužili Senina da je pomogao Zaharčenku da osigura visoku poziciju u Ministarstvu unutarnjih poslova te da je djelovao kao posrednik između Zaharčenka i jedne od osoba od kojih je ovaj navodno primao mito. Godine 2023. Senin je u odsutnosti osuđen na devet godina zatvora.
U vrijeme bijega Senin je bio visoki pukovnik koji je imao najvišu razinu sigurnosne dozvole u Rusiji, s pristupom informacijama od "posebne važnosti" – što je najviši stupanj, iznad "strogo povjerljivo". Ta je klasifikacija rezervirana za dokumente, uključujući detalje o tajnim operacijama u inozemstvu, čije bi curenje moglo nanijeti štetu cijeloj Ruskoj Federaciji. U Rusiji, kao i u mnogim zemljama, osobe s takvom dozvolom ne mogu slobodno napustiti zemlju. Njegov iznenadni nestanak stoga je upalio alarme sve do Putinova ureda, gdje su bili u strahu da je prebjegao. Senin tvrdi da su te sumnje bile neutemeljene. "Nisam imao pomoć stranih obavještajnih službi, nisam imao unaprijed planiranu rutu, a u torbi sam imao samo osnovne osobne stvari", kaže o svom bijegu. "Krenuo sam putem čovjeka koji živi izvan zakona. Bila je to odluka nekoga tko je donio jasan zaključak: ostati znači zatvor, a nakon toga smrt", inzistira on.
Ono što se sa sigurnošću zna jest da su nedugo nakon što je Senin nestao, ruske obavještajne službe aktivirale jednog od svojih najzloglasnijih inozemnih špijuna da ga pronađe, gurnuvši ga pritom u središte nekih od najvećih špijunskih aferi u Europi. Austrijski policijski dokumenti u koje je The Telegraph imao uvid pokazuju da je Egisto Ott, bivši policajac koji je radio u austrijskom Saveznom uredu za zaštitu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma (BVT), iskoristio svoje policijske i obavještajne kontakte u zemlji i inozemstvu 2017. kako bi ušao u trag Seninu nakon što je pobjegao iz Rusije, provjeravajući čak i jahtu u Hrvatskoj za koju su vjerovali da se na njoj skriva. U međuvremenu je Ott, kojemu je u siječnju u Austriji počelo suđenje za špijunažu, optužen da je radio za Jana Marsaleka, odbjeglog operativnog direktora njemačke tehnološke tvrtke Wirecard, koji je 2023. razotkriven kao dugogodišnji ruski špijun.
Kasnije, u jednoj od njegovih strateških odluka, Senin tvrdi da se vratio u Rusiju kako bi zbunio progonitelje i dokazao da nije klasični prebjeg. Nakon povratka živio je pod lažnim identitetom, skriven od vlastite obitelji i okoline, uz pomoć pojedinaca unutar sustava koji su mu pomagali u kontaktu s najbližima, dok je istodobno pokušavao ostati neotkriven i “rasplesti” vlastiti slučaj iznutra. "U mojoj obitelji nije običaj razgovarati o tome što osjećamo. Ali vidim i osjećam patnju zbog razdvojenosti", kaže. "To me uvijek motiviralo do krajnjih granica mojih mogućnosti. Strah nije bio za moj vlastiti život. Strah je bio: što će biti s mojom ženom i djecom ako padnem u ruke FSB-a i moj se život prekine? Tko će moju djecu dalje voditi kroz život? To je strah koji me pokreće. U zaštiti svoje obitelji ići ću do samog kraja", kaže za The Telegraph.
Otvori KEKS Pay
Imamo mi još bolju priču prof.Mukuseva(Crna mapa) i likvidaciju dva Ruska novinara(Nogin i Kurinoj) inače operativci KGB koje su zbog istine o kriminalu Ruske vojske u Afganistanu likvidirali u Panjanima kod Hrvatske Kostajnice 02.09.1991 a optužujući pripadnike SJP. Likvidaciju su odradili ''kolege''iz srbije ili kako je rekao njihov ministar''ne možemoo optužiti srbe jer oni su naša brača''.Zašto Franjo ne otvori Goli otok kao lijek za ljubitelje Moskve iz ''regijona'', bome bi i danas radio punim kapacitetom!!!