Kritični sustav atlantskih morskih struja pokazuje znatno veću vjerojatnost kolapsa nego što se dosad pretpostavljalo, nakon što su nova istraživanja pokazala da su klimatski modeli koji predviđaju najizraženije usporavanje ujedno i najrealističniji. Znanstvenici takav nalaz nazivaju „vrlo zabrinjavajućim“, upozoravajući da bi slom sustava imao katastrofalne posljedice za Europu, Afriku i obje Amerike.
Atlantska meridionalna preokretna cirkulacija (AMOC) ključan je dio globalnog klimatskog sustava, za koji je već ranije utvrđeno da je, uslijed klimatske krize, najslabiji u posljednjih 1600 godina. Još 2021. godine znanstvenici su uočili znakove upozorenja koji upućuju na približavanje kritične točke, a poznato je i da se AMOC u prošlosti Zemlje već urušavao.
Klimatolozi se služe desecima računalnih modela kako bi procijenili budući razvoj klime. Međutim, kada je riječ o složenom sustavu poput AMOC-a, ti modeli daju izrazito različite rezultate, od onih koji ne predviđaju dodatno usporavanje do 2100. godine, pa sve do onih koji sugeriraju dramatično smanjenje od oko 65%, čak i uz postupno smanjenje emisija ugljika prema neto nuli.
Novo istraživanje povezalo je stvarna oceanografska opažanja s modelima kako bi se utvrdilo koji su najpouzdaniji, čime je znatno smanjena razina neizvjesnosti. Rezultati upućuju na procijenjeno usporavanje između 42% i 58% do kraja stoljeća, razinu koja gotovo sigurno vodi prema kolapsu, piše The Guardian.
AMOC ima ključnu ulogu u prijenosu topline: toplu tropsku vodu zagrijanu sunčevom energijom dovodi prema Europi i Arktiku, gdje se ona hladi i tone, stvarajući duboku povratnu struju. Njegov slom pomaknuo bi tropski pojas oborina o kojem ovise milijuni ljudi u proizvodnji hrane, doveo zapadnu Europu u ekstremno hladne zime i sušna ljeta te dodatno podigao razinu mora uz Atlantik za 50 do 100 centimetara.
Dr. Valentin Portmann iz istraživačkog centra Inria u Bordeauxu, voditelj studije, ističe: „Utvrdili smo da će se AMOC smanjivati više nego što sugerira prosjek svih klimatskih modela. To znači da je sustav bliže prijelomnoj točki nego što smo mislili.“
Profesor Stefan Rahmstorf iz Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime naglašava: „Riječ je o važnom i vrlo zabrinjavajućem rezultatu. Pokazuje da su ‘pesimistični’ modeli, koji predviđaju snažno slabljenje AMOC-a do 2100., nažalost najbliži stvarnosti jer se bolje podudaraju s opažanjima.“ Dodaje i upozorenje: „Sve sam zabrinutiji da bismo već sredinom ovog stoljeća mogli prijeći točku nakon koje je gašenje AMOC-a neizbježno, a to je vremenski vrlo blizu.“
Rahmstorf, koji proučava AMOC već 35 godina, ranije je upozorio da se kolaps mora izbjeći „pod svaku cijenu“. „To sam tvrdio i kada smo procjenjivali vjerojatnost na oko 5%, jer je i tada rizik bio neprihvatljivo visok s obzirom na goleme posljedice. Sada se čini da je vjerojatnost veća od 50%. Najdramatičnije klimatske promjene u posljednjih 100.000 godina događale su se upravo kada je AMOC prelazio u drugo stanje.“
Usporavanje AMOC-a posljedica je naglog porasta temperatura zraka na Arktiku zbog globalnog zagrijavanja, što usporava hlađenje oceana. Toplija voda ima manju gustoću te sporije tone u dubine. To omogućuje nakupljanje veće količine oborina u slanim površinskim vodama, dodatno smanjujući njihovu gustoću i dodatno usporavajući tonjenje, čime se stvara povratna petlja koja dodatno slabi sustav.
Zbog svoje složenosti i podložnosti prirodnim varijacijama, AMOC je iznimno teško precizno modelirati. Ipak, znanstvenici sada očekuju njegovo znatno slabljenje, što samo po sebi može imati ozbiljne posljedice već u nadolazećim desetljećima. Istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, analiziralo je četiri različita pristupa povezivanju stvarnih opažanja s modelima. Kao najpouzdanija pokazala se metoda tzv. ridge regresije, dosad rijetko korištena u klimatologiji.
Modeliranje AMOC-a otežano je činjenicom da ga pokreću suptilne razlike u gustoći vode uzrokovane promjenama saliniteta diljem Atlantika. Smanjenje neizvjesnosti u novoj analizi postignuto je identificiranjem modela koji vjernije prikazuju površinski salinitet južnog Atlantika, za koji je već poznato da ima ključnu ulogu. Time, kako ističe Rahmstorf, istraživanje dobiva „visok stupanj vjerodostojnosti“.
Ipak, upozorava kako bi usporavanje AMOC-a do 2100. moglo biti i izraženije nego što sugeriraju i ovi pesimistični scenariji. Razlog je što modeli ne uključuju dotok slatke vode nastao topljenjem ledenog pokrova Grenlanda, koji dodatno razrjeđuje oceansku vodu. „To je još jedan čimbenik koji upućuje na to da bi stvarnost mogla biti i gora“, zaključuje Rahmstorf.
Otvori KEKS Pay
To se desilo prije 500 godina kada je u Europi nastalo mini ledeno doba. ima dosta zapisa iz tog perioda i to i nije neka tajna.