Od veljače 2020. do svibnja 2023. godine. Toliko je, ako je netko zaboravio, trajala epidemija koronavirusa u Hrvatskoj. Bili smo zatvoreni, učili su nas iznova prati ruke, živjeli smo pod maskama, bili smo bombardirani porukama – čuvajte sebe i svoje bližnje. Teško da je netko zaboravio, pomislili biste, a opet evo ga... Malo mjesto na obali usred sezone, kamena uska uličica, djeca se vani igraju, odrasli sjede okupljeni u krug i komentiraju toplinski val. Prizor kao s razglednice, no slika ne otkriva ključno za ovaj tekst.
Neki u toj skupini imaju temperaturu – 37,3 (taman, ali zaboravili smo što to znači, zar ne?), šmrcaju i kašlju uokolo (taman da zaraze i što više nasumičnih prolaznika u hodu). Logično je – imaju covid, no to ih ne sprječava da se druže, da šetaju ili da se međusobno obilaze bez da se imalo paze. I tako u svega desetak dana - zaraženi su skoro svi - većina srećom lakše... Jer bolje da umre selo nego običaji, zar ne? Uostalom, nije bitno ako netko umre, nije važno tko se zarazi, izgleda da nemamo više empatije da bismo brinuli o tome, potrošili smo sve od 2020. do 2023.
Poraz znanosti i empatije u maloj ulici na obali
Ovo nije tekst o koroni ili o bilo kakvoj drugoj virozi. Ovo nije tekst o krhkom zdravlju, već o još krhkijoj kolektivnoj memoriji.
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.